Nov 212010
 

Dragi prijatelji, tokom debate na ovom blogu bilo je pitanja zašto nam se ne pridruže i oni političari ili javne ličnosti koje sa nama dele želju i nadu da se rasvetle sve okolnosti oružane pobune iz novembra 2001, a time i same političke pozadine atentata na Premijera. Našem pozivu odazvala se dr.Vesna Pešić, česta gošća Peščanika, koja je za blog napisala izvrstan tekst u kome se osvrće na uvodni deo prijave – politički ambijent pobune.

 

M O Ž E M O

Vesna Pešić

U krivičnoj prijavi za oružanu pobunu, opisujući ambijent u kome se oružana pobuna dogodila, Srđa Popović s pravom govori o gotovo dramatičnom ideološkom sukobu između Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice. Opis tog sukoba u krivičnoj prijavi nije mogao ići u detalje, mada i ovoliko je dovoljno da se shvati da se Đinđić i Koštunica nisu „svađali“ zbog liderskih sujeta i oko vlasti, kako mnogi misle. Jer šta bi drugo moglo biti, ako ne famozne sujete? Da je tako bilo, do atentata na Zorana Đinđića ne bi došlo. Radilo se o dve suprotstavljene vizije Srbije: one „manastirske“ koju je zastupao Koštunica i koja po svaku cenu mora sačuvati  zavetne misli o Kosovu i sprskom ujedinjenju, i one druge, Zoranove, o modernoj Srbiji koja se pridružuje evropskoj civilizaciji tako što će se konačno definisati srpska država i jednom zauvek rešiti srpsko nacionalno pitanje koje je dva veka vuče iz jedne do druge Nedođije. Na ovu suštinsku razliku o putu kojim Srbija treba da ide, nadovezivale su se i sve ostale, od kojih vredi  naglasiti Koštuničin odijum prema zapadu i Evropi, i Đinđićevu gotovo opsesivnu nameru da Srbiju što pre smesti u Evropsku uniju.

Ideološke razlike između njih dvojice, svrstavale su za sobom sve institucije i sve važnije društvene grupe i ličnosti. Ja u tom svrstavanju vidim jedan široki krug zaverenika protiv Zorana Đinđića, čija je moć gotovo nemerljiva. Iza Koštunice su crkva, Akademija nauka, mediji, vojska, ključni deo državne bezbednosti (Crvene beretke), Miloševićeva porodica, poražene partije posle 5. oktobra, DSS i još po neka partija DOS-a, Rusi i Dobrica Čosić. Svi oni imaju razloga da se otarase Zorana Đinđića, jer i pored sve moći kojom raspolažu ne mogu da ga zaustave. Ako mu pođe za rukom da srpsko državno pitanje reši tako što će Srbija postati član EU i NATO, to bi bila ona tačka od koje više nema povratka, koja bi označila kraj večne borbe za nemoguću državu. Bela zastava samo što se nije zavijorila na prozorima svih tih moćnih institucija.

Ja bih ovaj ambijent kome je falilo toliko malo da Zoran odnese istorijsku pobedu, povezala sa dva presudna događaja: oružanom pobunom Crvenih beretki koju je Zoran ozbiljno shvatio i odlično razumeo kao pokušaj državanog udara, i sa atentatom kojim je trebalo sprečiti kraj „filozofije srpske istorije“ i izvršiti restauraciju starog načina vladanja i vratiti Srbiju na put koji ne vodi nigde. A šta je ta restauracija mogla biti sem da Koštunica, koji je 5. oktobra objavio kontinuitet sa starim režimom (čiji se je vođa u vreme atentata već nalazio u Haškom tribunalu), preuzme vlast u Srbiji. To se dogodilo. I to je bio slom Srbije, od koga se nismo oporavili. Od onda je krenula ova kilava evolucija kojoj kraja nema, i koju danas, kako kaze Ceca Lukić, doživljavamo kao belu smrt. Hladimo se, a da toga nismo svesni.

Ovaj blog se tome protivi. Okupio je toliko ljudi, za koje sam verovala da više nikada neće progovoriti, a oni su sveži i puni energije, kao da nam se vraća nada. Pitala sam se otkud to odjednom. Odgovor je dosta prost: Zoran Đinđić nije zaboravljen, živ je, potreban je i postao je deo naše kolektivne svesti da MOŽEMO.

 Srdja Popović - 10:21

  127 Responses to “Možemo”

  1. avatar

    Bas je tako kako kaze Vesna. I ovo je sada prilika da ta, kako je Vesna zove manastirska Srbija koja to prakticno radi nekaznjeno 200 godina, konacno osim politickog razoblicavanja bude i pravno procesuirana za bar jedno nedelo od brojnih koja je pocinila u prethodna dva veka.
    Vrhunski znacaj tog procesa je u tome sto bi njegovo odrzavanje predstavljalo pocetak marginalizacije, ako ne i kraja te nekrofilne Srbije.
    Otuda i tolika frka na drugoj strani. Zato i jeste strasno vazno da kazemo sebi bas to : MI MOZEMO, JER MORAMO, JER JE PRILIKA, JER SMO U PRAVU, JER SMO PAMETNIJI I ZATO STO JE DOSTA VISE POVLACENJA!

    • avatar

      SaleBg, za mene su kljucne reci u vasem komentaru “za bar jedno nedelo”. Mislim da je ovo, kojim se ovde bavimo, kako je neko vec rekao, ona cigla koju treba izvuci da bi pocela da se rusi cela gradjevina lazi i zlocina. Kada ste slabi morate dobro promisliti svoju strategiju i pre svega pronaci tu jednu ciglu.

      • avatar

        Srdjo, hvala na odgovoru uz divljenje “kako postizavate”, sto bi rekli moji zemljaci. Sreca u nesreci je sto ovo nije jedina cigla, vire poluispali ugaoni kamenovi sa svih strana: Srebrenica, Mladic, Kosovo, Zoranovo ubistvo… a cigala tek: Obraz, Taton, Firer, Dveri, navijacke grupe, vladike pedofili, mitraljesci, gradjevinski preduzimaci, lopovi…Neverovatno je sa kojim zarom i predanoscu koriste sve resurse da zaustave neminovno. Rekao bih, na osnovu reakcije na vasu KP, da im je front prilicno razvucen, a i da im ponestaje dzebane. Mislim da im je glavna taktika povlacenje na rezervni polozaj, kao i 5. oktobra, dok se ne stisa bura. Ono pljuvacko saopstenje DSS, a potom i realno marginalni Montgomeri i Bakarec nisu nivo odbrane od ovakvog “drmusanja”.
        KP koju ste podneli je za mene jedna od lepsih vesti u poslednjih sedam godina, jer predstavlja korak koji nisam mogao sam da napravim, da se otkrije ko mi je oteo jos sedam godina zivota onog 12. marta.. Srdacan pozdrav i naravno MOZEMO!

        • avatar

          ja ipak mislim da je tu bila u pitanju i patoloska sujeta vojislava kostunice, a i zelja za vlascu . sto se tice razlicitih idealogija, kako se objasnjava povezanost kostunice sa duvanskom mafijom. ja mislim da je i kostunici kao uostalom i milosevicu ideologija posluzila kao paravan da obezbedi sebi pristalice.
          http://www.e-novine.com/index.php?news=18281

          • avatar

            recimo kakav je ideolog dobrica cosic ? kakvi je ideologija nase spc ako se zna kakvi su im vozni parkovi (banalan primer)?

          • avatar

            recimo kakav je ideolog dobrica cosic ? kakva je ideologija nase spc ako se zna kakvi su im vozni parkovi

            Medju svim tim “patriotama” postoje, po meni, bar tri grupe ljudi: oni potpuno cinicni, koji dejstvuju iskljucivo u svom licnom interesu i to uopste i ne kriju mnogo, postoji druga grupa ljudi, u kojima se vrlo zgodno preplicu patriotski i koristoljuibivi motivi i treca grupa, to su fanatici. U njih ubrajam i naseg VK. Ili recimo Slobodana Antonica. A ima ih jos. Ocenite sami gde tu spada Dobrica.

  2. I MOZEMO
    I HOCEMO
    I USPECEMO!

    • avatar

      That’s the spirit!

      • Naravno, kako se ne bi zavrsilo samo na onom Obaminom ”Yes We Can”
        Nego i + Yes, We Want! + Yes, We Will!
        😉

  3. avatar

    prenosim ovde zanimljiv komentar milodana sa e-novina (koji komentarise bakarcev tekst), to je prvi komentar koji se eksplicitno bavi sa onih 25 tacaka iz krivicne prijave koje sustinski osvetljavaju ukupan odnos DSS-a & kostunice, s jedne strane, i ulemeka & spasojevica s druge.

    Милодан

    Постоје ли разлози за подизање ове оптужнице? Идемо на читање оптужнице из које се намећу многа питања. Саопштење ДСС-а не желим да коментаришем, нећу да се спуштам на тај ниво. Управо због тога али и обима саме оптужнице фокусираћу се само на оне делове који се односе на Војислава Коштуницу, “ванредно унапређеног” генерала Ацу Томића као и људе из њиховог непосредног окружења а који нису обухваћени оптужницом. Дакле:

    Да ли се Војислав Коштуница као председник тадашње СРЈ морао у складу са Уставом да спречи побуну ЈСО која према тадашњим одредбама Устава било забрањено да штрајкују јер је овом побуном био угрожен уставни поредак земље?
    Да ли је Војислав Коштуница у јавном иступу на известан начин оправдао побуну ЈСО, радна одећа етц..?

    Суд би требало да утврди да ли је генерал Ацо Томић на састанку са Милорадом Улемеком у присуству Душана Спасојевића у просторијама Управе за војну безбедност 12. новембра 2001. године гарантовао да се војска неће мешати у побуну уверавајући их да у тој оружаној побуни истрају?

    Да ли је Војислав Коштуница у својим првим јавним наступима након 5. октобра говорио да му је “Хаг девета рупа на свирали” и да за њега сарадња са Хашким трибуналом није ни приоритет нити политички интерес?

    Као што је познато резултат побуне ЈСО је оставка начелника РДБ-а Горана Петровића и инсталирање на чело РДБ-а Андрије Савића и Милорада Брацановића чиме је престала могућност контроле ЈСО од стране Владе Србије јер су РДБ-ЈСО тада постала “миљеник” Војних служби безбедности на чијем је челу био Ацо Томић а самим тим и Војислава Коштунице док је био председник СРЈ.

    Да ли је из врха ДСС-а подржано објашњење ЈСО-а да је разлог за побуну хапшење осумњичених за ратне злочине браће Бановић иако је Зоран Мијатовић, један од челника РДБ-а на суду тврдио да су припадници ЈСО-а пре тога били упознати са разлогом хапшења браће Бановића. Суд ће утврдити да ли је изјава тадашњег начелника РДБ-а Горана Петровића тачна а односи се на пресретнуте телефонске…разговоре чланова земунског клана и припадника ЈСО у којима се, између осталог, каже да “Сада нема прекидања (побуне) док не каже Коштуница”. Затим, да ли су припадници ЈСО као једину препреку у остваривању својих циљева видели у Коштуници и евентуалном ангажовању Војске?
    У ком својству је Градимир Налић са Радетом Марковићем пар месеци након 5. октобра посетио ЈСО и шта им је том приликом обећао?

    Због чега је Раде Марковић поднео оставку, уместо Влади Србије, Војиславу Коштуници и какав је постојао “договор” између њих двојице?

    Да ли је познати легалиста Војислав Коштуница на законит начин поставио Ацу Томића за начелника Управе за војну безбедност?

    У ком својству су код Аце Томића били на разговору пензионисани командант ЈСО Милорад Улемек и вођа земунског клана Душан Спасојевић?

    Да ли познат транскрипт разговора Душана Спасојевића са непознатим мушкарцем у коме он, између осталог, каже “да нема силе, осим ако Коштуница не нареди”?

    Да ли је побуну ЈСО подржао и високи функционер ДСС-а Зоран Шами и да ли се поменути у неколико наврата састајао са Милорадом Улемеком?

    Да ли се зна ко је бацио бомбе на седиште ДСС-а и због чега?

    Шта се дешавало оне вечери када се Милорад Улемек предао, са киме, где и какве је разговоре те ноћи обављао и због чега и да ли су ови разговори обевљени у складу са законом?

    Да ли је познато како се окончао случај “Службена белешка”?

    Да ли је познато због чега је тужилац Зоран Јаковљевић обуставио истрагу, односно ко му је наредио да обустави истрагу у случају “Службена белешка”?

    Да ли је познато шта је овим поводом изјавио Владимир Божовић тадашњи генерални инспектор МУП-а?

    Да ли је познат транскрипт телефонског разговора тада одбеглог Багзија и његове адвокатице Биљане Кајганић, шта му је она предлагала и на основу чега?

    Много питања а одговора нема, нити ће их бити док ова Србија не постане правна држава, кад “настане” политичка воља а до свега тога ћемо још попричекати, као и за политичку позадину убиства Зорана Ђинђића.

    • avatar

      Ovo je vrlo zanimljiv komentar i tacno je da je prvi koji se bavi jednim SUSTINSKIM pitanjem iz prijave: kakav je ukupan odnos Kostunice/DSS-a prema ubicama. Mi smo pokusali da, u krivicnoj prijavi, cinjenice i dokaze koji o tome govore sazmemo u 25 tacaka.

      Zabrinjava me, medjutim, stav komentatora Milodana, da ima mnogo pitanja a da odgovora nema, jer, sve smo te odgovore pokusali da damo u prijavi. Sto je jos mnogo vaznije, tu je i defetisticki zakljucak “da ih nece ni biti dok ova Srbija ne postane pravna drzava”, pa kako ce ih i biti ako rezignirano uvek ocekujemo da ce tu pravnu drzavu stvoriti neko drugi, za nas, kao da smo samo puki posmatraci a ne i ucesnici u tom poslu, svako u granicama svojih mogucnosti. Mozda je to ona “naucena nemoc” o kojoj se cesto govori.

  4. avatar

    “Ovaj blog se tome protivi. Okupio je toliko ljudi, za koje sam verovala da više nikada neće progovoriti, a oni su sveži i puni energije, kao da nam se vraća nada. Pitala sam se otkud to odjednom. Odgovor je dosta prost: Zoran Đinđić nije zaboravljen, živ je, potreban je i postao je deo naše kolektivne svesti da MOŽEMO”

    Mislim da je ovo najbitnija poruka. Ovo nije o njima, nego je o nama, kao građanima. Nije o Srđi Popoviću lično, nije o Vojislavu Koštunici niti o Legiji niti o Aci Tomiću. Pa čak nije ni o Zoranu Đinđiću, lično.
    Ovde se radi o jednom organizovanom napadu na sve nas, na našu budućnost i naša prava da živimo u pravnoj državi, i da biramo ljude koji će voditi našu državu.
    Dosta više zamena tema i politike koja se svodi na lične sukobe i borbu za moć. Dosta više ravnodušnosti i cinizma. I previše dugo smo ih slušali i trpeli.

    • avatar

      Potpuno se slazem s Legalistom. Nevolja je sto ovom zemljom, tradicionalno, vlada nesto sto bi se u psihologiji zvalo “personalizovano misljenje” kao primitivni oblik misljenja. Postoji jedna teskoca, kod izvesnog broja ljudi, da o bilo cemu razmisljaju ukoliko ideje ne simbolizuju neki konkretni ljudi. To je kao kad mala deca u skoli ne mogu da saberu brojeve 3 i 1 ako im se pre toga ne kaze “imao si tri jabuke a ja sam ti dao jos jednu”.

      • avatar

        Dajem sebi pravo da dodam još jednu stvar na odgovor SP.
        Ideje moraju biti vezane za konkretne ljude, zato što je opšte prihvaćeno, da je jedino tako ideja razumljiva.
        Ovo je naravno rezultat ciničnog shvatanja da ideja predstavlja samo propagandno sredstvo kojim se uvek, u stvari, štiti privatni interes osobe koja je iznosi.
        Tako je iznošenje bilo koje ideje uvek propraćeno spekulacijama o novcu i statusu.
        U slučaju da ne mogu da se nađu ovakvi interesi, jedini zaključak koji ostaje je da se radi o moralno nakaznom licu.

        Bakarec:
        цела другосрбијанска камарила којој припада адвокат Поповић, свако из својих разлога, још једном посегну за овом неистинитом, недостојном и неинтелигентном оптужбом

        адвокат Поповић и кругови које заступа

        Znači dele nas na čopore. A oni koji istupaju isključivo u svoje ime su moralne nakaze.

        • avatar

          Legalisto, u korenu je nacionalisticke i fasisticke ideologije da su osnovne jedinice drustva – kolektiviteti, i da su samo oni REALNI (pa i u marksizmu su to klase), a idividue su samo celije tih organizama. Zato se sa stanovista tih ideologija ne moze razumeti ni individua niti autonomna misao i volja. Mi smo u toj vreci samo krompiri. Nekada, kad biste osporili neko misljenje marksista, oni su vam smesta nadmocno odgovarali: “To samo tvoje drustveno bice odrazava tvoju svest.” Na to covek nema sta da odgovori.

    • “Ovde se radi o jednom organizovanom napadu na sve nas, na našu budućnost i naša prava da živimo u pravnoj državi, i da biramo ljude koji će voditi našu državu.”

      A kakva je to drzava, i zasto nije pravna, i zasto do danas nece da dopusti da se istrazi politicka pozadina Djindjicevog ubistva, vidi se i iz ovakvih vesti – koje mene ispaljuju iz cipela i zbog kojih ne mogu, NE MOGU da shvatim da ljudi i dalje cute-trpe-cute-trpe-cute…

      DRŽAVA NE PLAĆA STRUJU, VODU, GAS
      http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=11&dd=21&nav_id=473792

      • avatar

        Draga Leno, pa kad ljudi nemaju. Da su platili ove racune cime bi onda namirili sve one putne troskove Vuka Jeremica? A zamislite samo gde bi nam onda bilo Kosovo! 😀

  5. Mali i neadekvatan odgovor u tekstualnom obliku, revitalizaciji programa SPS+SPC i ostali sa kraja osamdesetih iznet i prihvaćen na Gazimestanu 1989.

    “Srbija je tamo gde su srpski grobovi.”
    “Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo”
    “Niko i ništa neće stati na put pravednim ciljevima srpskog naroda.” po svaku cenu,
    “Ako treba, ješćemo korenje”
    “Neka nas i pola pogine ali vredi”
    “Jahaćemo na konjima i tući se toljagama a mogu da posluže i zardjale kašike”

    Nacionalni program SANU, SPC, Patrijarha, Miloševića kao matice, srpskih generala u JNA sa oslonsem na srpsku pseudo opoziciju, udruženja knjževnika, likovnihi, estradnih i inih umetnika, Nikolaja Velimirovića i probudjeni krezubi narod, sveo se na mržnju prema civilizaciji, vodovodu i kanalizaciji, gradovima kao leglima kopiladi. Neku verziju ruralnog nacizma sve u ime veličine, zdravlja i čistote srpske rase, koja ima pravo da sebi stvara pastoralnu državu primerne veličine, državu, “zdravih, bogobojažljivih i dobroćudnih” domaćina, koji su uvek spremni da brane ognjišta i nejač od svega što i malo ne liči na njih i njihov način života. Jednom reči, krenulose se u bitku za srpski LEBENSRAUM i na nebu i na zemlji.
    Mora se reći, bilo je i hrabrih individua koji su prepoznali zlo dok se ušunjavalo na prstima i koji su po cenu sopstvenog života i tada vrištali, upozoravali ali nije bilo pomoći da se srpski brod skrene sa zacrtane maršrute, od urbicida do genocida pa sve do Haga, nekad zvanog Nirnberg.

    Sada posle dvadeset godina opet ista priča. Ovakve spodobe i dalje, bez otrežnjena, kao da se ništa nije dogodilo, guraju svoju zemlju i svoj narod, u koji su navodno zaljubljeni, svesno u izumiranje i propast. Japanci su to zvali Bušido kodeks a ovde bi se mogao prevesti kao Kosovski zavet sa izostavljenom Sepukom.

    I pored svega taj program i dalje itekako živi u odbrani njegovih istorijskih dostignuća : U Republici srpskoj stvorenoj i na genocidu ; Ukidanju vojvodjanske autonomije na početku ; I na Kosovu kao srcu Srbije, a sa hipotekom genocida u pokušaju.

    • avatar

      Dragi Rave, sve “zavetne” politike (“NIKADA”) oduzimaju pravo citavim generacijama u buducnosti da zive svoj zivot po svojim potrebama, misljenjima, zeljama. Nekada se to zvalo “tekovine revolucije”. Svaka nova generacija pocinje svoj zivot ispocetka, oslanjajuci se na one delove proslosti koje sama izabere. Samo nacionalisti smatraju da je nacija neka organska celina, a da su pokolenja samo trava koja na toj jednoj istoj, i jedinoj, livadi svakoga proleca ponovo raste. Tu su svi ocevi vlasnici svoje dece.

      • Zaboravi šta ti kažu roditelji, zaboravi šta su te naučili u školi, pljuj na kulturu i religiju, slušaj svoje srce i pokušaj da ostvariš svoje snove, jedina je moguća doktrina, da se ljudsko biće spase ovog prostora.

  6. avatar

    Postoji u politici u Srbiji jedan simptom koji bih nazvao advokatski simptom politike, koji nazalost siri vec dugo iluziju da je sudski proces mesto na kome se vodi politika. To je dug herojskom vremenu disidenstva sedamdesetih i osamdesetih u Srbiji, ali je istovremeno prostor u kome se politika ne desava, nego se stvara politicki stimung koji na kraju promasi citav problem.

    Da li jedan sudski proces ma kome i ma cemu moze da promeni odnos snaga ideoloskih paterna u politici u Srbiji? Bojim se da je ovaj jos neodigrani sudski proces pokrenuo mastu koju ce na kraju izneveriti, posto sudski procesi nisu mesto menjanja ideoloskog paterna “manastirskog”, ajde sad da upotrebimo novo ime za destruktivnu i ubilacku politiku terora nejednakosti, koja je od pocetka osamdesetih dominanti oblik politike u Srbiji, a koji je uvela Vesna Pesic svojim tekstom. Naravno, ovim necu da negiram potrebu procesa za pokusaj policijskog drzavnog udara koji je doveo do promena odnosa snaga, ali je problem da jedan sudski proces nece promeniti ideoloski patern, posto se preko ovog sudskog procesa sanjari o lustraciji ljudi i sistema koji je dominantan u Srbiji od pocetka osamdesetih, sto on po svom formatu ne moze da obavi.

    Lustracija politici devedesetih je osnovni problem sa kojim ce se nositi jos tri generacije gradjana Srbije, dakle citavu prvu polovinu ovog veka pred nama, i zahtevace ogromne intelektualne resurse koji ce morati u razlicitim oblastima da naprave kreativan napor da se teror politike nejednakosti prevede u politiku jednakosti i solidarnosti. Strateski gledano, ne takticki, nisam siguran da ce ime i delo Zorana Djindjica biti ime oko koga ce moci da se obavi citav ovaj proces, posto ce nam trebati jedan sasvim drugi imaginarij od onoga koji ime i delo Zorana Djinica nosi sa sobom. Kad to kazem, a Vesna Pesic je uvela “manastirstvo”, mislio sam na to da je i sam Zoran, na zalost, ucestvovao u manastirizaciji politike: uveo je veronauku u skolski sistem, bio najagilniji u prikupljanu sredstava za crkvu Svetog Save u kojoj su tokom samog obreda sahranjivanja “manastirci’ jos jednom pucali u njega. Ovo sam naveo da pokazem slozenost problema demanastirizacije politike u Srbije, posto je sasvim sigurno da je Zoran bio za sekularnu drzavu, da je bio ateista i za uklanjanje ideoloskog paterna “manastiraca”.

    Advodkatski simptom politike u Srbiji, odnosno pokusaj da se politika vodi kroz sudski proces ima unutrasnja ogranicenja, posto sudski procesi nisu ni intelektualne ni politicke platforme nego losa zamena za njih. Shvatam potrebu Srdje Popovica da jos jednom herojski udje u politicki sudski proces ali mi se cini da je stvorio horizont ocekivanja koji jedan sudski proces ne moze da nosi sa sobom: da bude politicki i intelkualni pokret promene ideoloske hegemonije desnog antikomunistickog nacionalizama – dominantne ideologije poslednjih trideset godina u Srbiji.

    • avatar

      Dragi Branimire, hvala vam sto ste ukazali na opasnost od preteranih ocekivanja koja su mozda stvorena oko ove prijave i uopste, bilo kog pojedinacnog sudskog procesa. Ja sam se trudio da ta ocekivanja ogranicim, i ako ste pratili blog, mozda ste mogli da vidite da je bilo komentatora cije sam misljenje podrzao – da je stanje svesti u naciji nesto sto se menja vrlo tesko i vrlo postupno. Tim smo povodom govorili o stanju u obrazovanju, a naravno poznata je i situacija u medijima koji bi tu imali znacajnu ulogu a koju oni prenebregavaju, takodje javno mnjenje velikim delom oblikuju i gospodari finansijskog kapitala koji u tome imaju sopstveni interes. Teskoca dolazi i od toga sto ljudi koji su na istaknutim drzavnim funkcijama nemaju hrabrosti da se uhvate u kostac sa svim predrasudama, falsifikatima i resantimanima, vec u svemu slede vecinsko misljenje tj. rezultate istrazivanja javnog mnjenja.

      Pri svemu tome, svako ipak treba da cini ono sto moze, jer tek onda ima pravo i da zamera onima koji to ne cine. Konacno, kako se kaze: “I put u Ameriku pocinje prvim korakom.” Bolje je da mnogo ne razmisljamo o tome koliko je Amerika daleko.

      • avatar

        Dragi Srdjo, kao sto ste dobro razumeli ovo nije kritika onog sto vi cinite , naprotiv, nego pre svega , upozorenje na unutrasnje granice jednog sudskog procesa koji nije politicki pokret, za demontazu ideologije terora.

        Ja mogu da zamislim da bi isto tako mogli da pokrenemo sudski proces protiv politicara koji nisu nista ucinili da sprece nego su na razne nacine podsticali genocid u Srebrenici. To je ista pozicija koju i Kostuca ima u krivicnoj prijavi koju vi zastupate; on nista nije ucinio da spreci pokusaj policijskog drzavnog udara , nego ga je podsticao i podrzavao. Dakle politicari koji su personifikacija politike terora su na uvek istoj udaljenosti od zlocina : ne cine nista da ga sprece , ali ga podsticu i podrzavaju. Ja licno mislim da su oni naravno mnogo blize zlocinu nego sto sudski proces moze to da utvrdi, ali je zato na drugim segmentima drustva da raskrinkaju mehanizme lazne distance u odnosu na zlocin, posto jedan sudski proces ne moze da ulazi u idoloske suptilnosti ideologije terora.

        Kad je u pitanju genocid u Srebrnici on je bas primer savrsenog zlocina; on je ideoloski konstruisan u Srbiji a tehnicki izveden Vojskom Republike Srpeke. Ideolozi zlocina i danas su slobodni ljudi i nijedan sudski proces nece moci da osudi rasisticku politiku u Srbiji osamdesetih koja je unapred pripremila potpunu dehumunizaciju jugoslovenskih muslimana ideoloskim sredstvima,a koje su nakon toga u realnosti pobili pripadnici Vojske Republike Srpske. Zlocin se desio vec krajem osamdesetih kroz ideologoju, a u realnosti se desio mnogo godina kasnije.
        Na zalost, teorija koju ja zastupam je da je svaki zlocin savrsen posto postoji konstitutivni rascep izmedju izvrsioca i nalagodavca. Cak i u “obicnim” slucajevima ubistva onaj koji je neposreno ubio nije i onaj koji je narucio zlocin, mnogo je komplikovanija mreza posredovanja u narudzbi zlocina, To je unutrasnja granica prava koja i danas mora da razume pocinioca kao nedeljivu indivuduu, razumnu i odhovornu.

        • avatar

          Potpuno se slazem, Branimire. Za teoriju i filozofiju prava potpuno je nesporno gde su granice uloge prava u zivotu jednog drustva. Recimo, cesto se pominje da je i Treci Rajh bio pravna drzava. Ili, recimo, da pravo odredjuje duznosti i obaveze roditelja prema deci, a kakav je ko roditelj uopste ne zavisi samo od toga da li on te obaveze i ispunjava. Hana Arendt je jedanput rekla nesto, sto uvek imam u vidu, i sto sam i u samom sudu cesto citirao: “Dostojanstvo suda lezi u ogranicenosti njegovog zadatka.” Mislim da je to ono sto ste i vi pokusali da kazete, samo drugim recima.

          • avatar

            Ova prijava, i pored svog internog cilja i cilja advokata i porodice pokornog ZĐ, ima i širi značaj za sve nas.
            Mislim da ne smemo pristati da se očekivanje da pravosudni organi funkcionišu tretira kao preterani optimizam.
            Mislim da je naša dužnost da insistiramo na tome, pa ćemo možda biti razočarani a možda i ne.
            Richard Rorty u knjizi Achieving America, pravi razliku između pokreta i kampanja. Pokreti imaju apstraktne, idealizovane ciljeve, dok kampanje imaju skromnije, konkretne ciljeve. On tvrdi da se istorija ne menja pokretima, već kampanjama koje korak po korak sprovode idealizovanu zamisao društva u konkretnu realnost.
            Tako da mislim da ovakav optimizam može biti samo pozitivan, ako i posle zatvaranja ovog bloga, posle završetka priče oko ove prijave, nastavimo sa malim koracima, kojima konkretizujemo i realizujemo ideale pravne države.
            Ako ne očekujemo da se išta promeni, ništa se neće ni promeniti.
            To očekivanje, naravno, mora biti propraćeno spremnošću da nešto i preduzimamo.

          • avatar

            Legalisto, hvala vam za Rortija. Ovo evocira i onaj umesni politicki savet “Misli globalno, deluj lokalno”.

    • avatar

      “Da li jedan sudski proces ma kome i ma cemu moze da promeni odnos snaga ideoloskih paterna u politici u Srbiji? Bojim se da je ovaj jos neodigrani sudski proces pokrenuo mastu koju ce na kraju izneveriti, posto sudski procesi nisu mesto menjanja ideoloskog paterna…”

      Ovde se ipak ne radi o promeni ideološkog paterna već o (mogućem) državnom ubistvu premijera. Ispravno navodi Fukujama (sic!) da je osnovno pitanje države, demokratije, na koji način kontroliše svoje “punomoćnike” tj. javne funkcionere. Ako je gen. A. Tomić naimenovan da zaštiti državu od napada spolja (i iznutra?) onda on kao punomoćnik te iste države ne može saučestvovati u oružanoj pobuni A šta bi drugo bilo njegovo obećanje o pasivnom držanjnu vojske ? ) protiv legalne vlasti federalne jedinice te države. Ako to čini, on deluje izvan svog ovlašćenja. Očigledno je da je takvo postupanje ili sasvim individualno, što je manje verovatno, ili po izričitom ili prećutnom nalogu organizacije, partije ili grupe kojoj faktički pripada i kojoj je veren i čiji su ciljevi različiti od ciljeva države čiji je on funkcioner.
      Sasvim je jasno da se ovde radi o političkom sukobu koji se razrešava nepolitičkim tj. nasilnim sredstvima. Takvo razrešenje političkih suprotnosti ima nažalost dugu i tužnu tradiciju još od vojvode V. Vulićevića i preko Apisa do danas. Otuda sudski proces nije nužno razrešenje ideoliškog paterna, ali je moguća osuda i odgovornost za primenu nasilja u političkoj borbi.

      • avatar

        Oparaszt, mislim da ste u pravu, da je na jednom sirem planu ovde rec o politickom sukobu koji se razresava nasilnim sredstvima. Takodje je tacno da ovakvi nasilni metodi imaju u Srbiji dugu i tuznu tradiciju. Kao sto je tacno i to da se u nasem predmetu radi samo o jednom, najnovijem primeru politickog nasilja. Utoliko bi njegovo uspesno razresavanje bilo znacajno i kao napustanje te tuzne prakse.

  7. avatar

    Izvanredan tekst gospodje Pešić, brilijantna, direktna, ubedljiva, kao i uvek. Ja bih samo na listu neprijatelja Zorana Đinđića pored navedenih dodao i: “pojedini visoko pozicionirani članovi Demokratske stranke”, koji su onaj sramni nalog “o sanitarnom otklonu” (zapravo otklonu od Đinđića i njegove politike), bili spremni da ispune istog trenutka kada je ispostavljen. Ispostavili su ga isti oni o čijem političkom i svakom drugom nemoralu je već sve rečeno.

    • avatar

      Izvanredan tekst gospodje Pešić, brilijantna, direktna, ubedljiva, kao i uvek. Ja bih samo na listu neprijatelja Zorana Đinđića pored navedenih dodao i: “pojedini visoko pozicionirani članovi Demokratske stranke”, koji su onaj sramni nalog “o sanitarnom otklonu” (zapravo otklonu od Đinđića i njegove politike), bili spremni da ispune istog trenutka kada je ispostavljen. Ispostavili su ga isti oni o čijem političkom i svakom drugom nemoralu je već sve rečeno.  

      Setite se samo kako su po nalogu ”manastiraca” tako reci bez pogovora ocistili sam vrh DS delimicno zbog svojih malih bednih karijera,a bogami i delom sto su izrasli i stasali sustinski na istoj matrici kao i DSS,tj.matrici onog kvazi intelektualca iz Velike Drenove.DS je politicko a DSS vojno krilo jedne te iste partije ciji je nazalost ideoloski tvorac cuveni Dobrica

      • avatar

        Babarez, ne bih se bas sasvim s ovim slozio. Da ne ponavljam, pogledajte moj odgovor Dusanu.

    • avatar

      Dragi Dusane, pre dva dana, u cudnoj emisiji Dvougao u kojoj sam ucestvovao, jedno od pitanja je bilo ko su proevropske stranke u Srbiji. Moj je odgovor bio – pola Demokratske stranke i LDP. Razmisljao sam dosta o DS-u i mislim da razumem njihovu raspolucenost. O tome sam govorio i u emisiji Pescanik, da vas mnogo ne gnjavim da trazite, evo citat:

      Čini mi se da tonemo u stanje anomije, kada ljudi prestaju da razumeju šta se događa… Ako bih tražio izvor te anomije – to je Demokratska stranka. Zašto su oni tako veliki problem? Zato što je od početka u njih polagana najveća nada. Trebalo je da oni budu ta građanska, demokratska, prozapadna, modernizatorska stranka, i ona je privukla ljude koji su u to verovali. Ali u njih je vrlo rano ugrađen jedan destruktivan gen, koji je izvor svih njihovih problema, a odatle i naših. Iz te ‘68. godine nastala je ona nejaka i nikakva opozicija koju su zvali disidentima, koja je ostala na sceni do 2000. Odatle su regrutovana, u stvari, vođstva svih političkih stranaka kada je uveden višepartijski sistem. Struktura te opozicije koja je rođena ‘68. bila je vrlo eklektična, difuzna i nejasna. Imali ste s jedne strane marksiste koji su bili najvidljiviji, levicu; imali ste nacionaliste, antikomuniste; i imali ste vrlo slabu građansko-liberalnu struju. Zanimljivo je da je tokom svih narednih 30 godina ta najslabija struja u stvari bila politički najoperativnija i da je ona vodila sve akcije. Ovi drugi su se samo pridruživali. Onaj takozvani peticijski pokret nastao je u tom građansko-liberalnom delu, a ovi drugi su to samo potpisivali. Kada je kolabirao komunizam kao ideologija i kao politika na globalnom nivou, desilo se nešto što je bilo i za očekivanje: nacionalisti, antikomunisti su proglasili svoju pobedu i oni su bili u stanju da formiraju najjače opozicione stranke. Da vas podsetim: Vuk Drašković, Šešelj, onaj Jović, ko se sve nije pojavio u tom trenutku.

      Marksisti su doživeli poraz i opredelili su se uglavnom za socijaliste, u strahu od onoga što je Milošević s pravom nazvao snagama haosa i bezumlja. Vuk i Šešelj su bili snage haosa i bezumlja koje su uplašile ljude i mislim da su oni velikim delom doprineli pobedi socijalista na prvim izborima. A iz treće, građansko-liberalne opcije je nastala Demokratska stranka.

      Sećam se kada mi je Kosta Čavoški u doba formiranja Demokratske stranke doneo njihov program. Nisam želeo da se bavim politikom, ali moje simpatije su bile na toj strani. Ali kada sam pogledao taj program, video sam da se on sastoji iz dva potpuno protivrečna dela. U jednom se zagovaraju najšire definisane demokratske vrednosti: slobode, prava građana, tržišna ekonomija, ali drugi deo je bio najcrnji nacionalizam. Ono prvo potpisao bih žmureći i odmah, a ono drugo ni u snu. I kada pogledam unazad, vidim da su oni već tada bili jako impresionirani uspehom desnih stranaka i uspehom Miloševićeve deklarativno leve, ali u stvari desne politike, i da su shvatili da će ostati izolovani i usamljeni ako i oni ne daju svoj obol nacionalizmu.

      I tada su ugradili taj razvojni gen u sebe, koji je bio razlog za sukob između Mićunovića i Đinđića i Đinđića i Koštunice, odvajanje Nikole Miloševića i Čavoškog. On je drmao tu stranku stalno, on je bio i razlog sukoba između Tadića i Čede Jovanovića. Stranka je stalno bila razdirana tom već onda ugrađenom protivrečnošću u samo svoje biće, a posledica toga je sada i taj Tadićev slogan: i Kosovo i Evropa. On odgovara protivrečnim zahtevima koje su oni na početku sebi postavili. To objašnjava i priču o nacionalnom pomirenju, jer oni sada žele da pomire dva nepomirljiva dela svoga programa, i to na personalnom nivou, na nivou vlasti i na nivou države.

      Taj gen koji su oni sebi ugradili je kob ovoga društva, jer se on oslanja i na raspoloženje u građanstvu, u biračkom telu koje je umorno od trzavica, sukoba, od svđ秣 – nemojte više da se svađate, dogovorite se – i koje još uvek pozitivno reaguje na pomiriteljsku nadpolitičku, mesijansku ulogu u koju sebe stavlja Boris Tadić, jer ona je kao neki oblog za izmučene birače, a ne može da dovede ni do čega. Ona parališe samu sebe, jer je zakočena dvema interferirajućim silama koje u njoj vladaju.

      • avatar

        Poštovani gospodine Popoviću u potpunosti se slažem sa Vama, a hteo bih samo da dodam sledeće: politika koju danas vodi Boris Tadić i Demokratska stranka je u stvari ono što se u narodu zove “dobro jutro čaršijo, na sve četiri strane”. To ste Vi lepo objasnili u onom delu o marketinškoj agenciji. Ja samo želim da primetim da politika zasnovana na ovom postulatu zapravo i nije politika, već njena potpuna negacija. To je delanje koje nema za cilj napredak i dobrobit polisa, već grupe interesno povezanih pojedinaca.

        Babarez, ne bih se bas sasvim s ovim slozio. Da ne ponavljam, pogledajte moj odgovor Dusanu.  (Citiraj)

  8. avatar

    Ovaj Vesnin tekst izaziva odredjeni adrenalinski sok :). S jedne strane to je u ovom nasoj zemlji pozitivna stvar stvar (zarobljeni su u jednom vrtlogu nistavila, i dosade), ali s druge strane treba ostati priseban i na zemlji, i ciglu po ciglu. Sa svakom novom gluposcu koju cujemo od te tzv (druge) Srbije, smireno i razborito na svako pitanje/konstataciju ponuditi rijesenje.

    Ovo je jedan kamen u pocetku gradjenja novog pogleda na istoriju naseg drustva, ni mal ni prevelik sasvim dovoljan za pocetak. Ovdje je sve na nama, mozda na ovome koraku ne uspijemo ali dok ima zdravo razmisljajuceg naroda u ovoj drzavi od toga se odustati ne smije. Mislim sta smo naucili od Zorana Djindjica. Ok dobili ste Bracanovica i Savica, ali dal stvarno mislite da cu dozvoliti da se stvar zavrsi tako? Zato moja poruka svima, ovo je pocetak i nema malodusnosti, odustajanja, vec polako ali odlucno!

    Za kraj juce idem Zelenim Vencom i vidim neku reklamu za KUD Lazar Hrebljanovic, i prva ideja koja mi pada na pamet je dal postoji KUD Vuk Brankovic? Dao sam se na malo istrazivanje, i ja ga jos nisam nasao! Pazite 8 vijekova je proslo od kada su tog covjeka optuzili za izdaju, u medjuvremenu su se svi usaglasili (cak i ovi silni akademici! pa zar bi inace u udzbenicima istorije pisalo da Vuk ipak nije izdajnik) da Vuk Brankovic ipak nije izdao Lazara, ali do dana danasnjeg Srbi mu ne oprostiste nesto sto i nije uradio?!? Mozda je ovo irelevantno, ali pokazuje kolika je samo moc manipulacije, i koliko nas covjek nije u stanju da prihvati tako ociglednu istinu!

    E sada stvarno za kraj, sa necim sto je po meni postao slogan ovoga bloga: Djindjic nije mogao, Kostunica nije hteo ali mi MORAMO!

    Pozz

    • avatar

      Bratislave, ovo je zanimljiva opaska o Vuku Brankovicu. Nadam se da opet necemo cekati novih 800 godina! 🙂

  9. avatar

    Ako mi dozvolite,počela bih komentarom na citat gdje Pešić u kojem ona napisa: ” Ideološke razlike između njih dvojice, svrstavale su za sobom sve institucije i sve važnije društvene grupe i ličnosti. Ja u tom svrstavanju vidim jedan široki krug zaverenika protiv Zorana Đinđića, čija je moć gotovo nemerljiva. Iza Koštunice su crkva, Akademija nauka, mediji, vojska, ključni deo državne bezbednosti (Crvene beretke), Miloševićeva porodica, poražene partije posle 5. oktobra, DSS i još po neka partija DOS-a, Rusi i Dobrica Čosić.”
    Ovo je činjenica koju,samo malo upućeni,neće ili iz ma bilo kog razloga,da prihvate.Ostali prihvataju,pretpostavljam zato što su upućeni i verovatno zato što prate unazad,šta se sve dešavalo kod nas,a Bogami i u svetu.Ne bih želela da širim temu,ali mi se nikako neda,da s’uma smetnem par stvari koje su se desile i koje se dešavaju i dan danas,a za koje sam poprilično sigurna da su tačne.
    U svetskoj podeli moći i uticaja,mi smo,kako bih rekla,mrvica na stolu,ali dovoljno velika da,ako se nešto kojim slučajem promeni može doći do ozbiljnih turbulencija.
    E sad,ko je ko u toj zamršenoj paukovoj mreži,obmana,laži,spletki i dezinformacija,pa i nije teško prokljuviti,jer se kadkad i oni sami,podupirači i glasnogovornici,ofiraju.
    I za kraj,samo jedno pitanje,koje čini mi se,samo po sebi i ne bi bilo zanimljivo da se nije desio,po sve nas,na žalost i tugu,uspešan atentat;
    Zašto i Kome je smetao pok.Zoran Djindjić???

    • avatar

      Draga Ostecena, za sada imamo neke dokaze samo protiv Komande JSO-a, Kostunice i Tomica.

      • avatar

        Neki dokazi protiv Njih koji bi bili prihvaćeni na,nekom eventualnom sudjenju,predpostavljam?
        A,šta je sa evidentnim i odlično primećenim,okolnostima,od strane stranih političkih,vojnih analitičara kolumnista po belosvetskoj štampi i ostalim medijima?
        Da li bi i oni mogli biti pozvani,da li bi bili za naš sud relevantni svedoci,da odgovore na sva pitanja koja bi im vi postavili,a odnose se upravo na političku,a u isto vreme i na sve ostale pozadine svirepe egzekucije,atentata?

        • avatar

          Ostecena, svedocenje stranih gradjana je dosta komplikovana stvar, poziv se upucuje diplomatskim putem, oni po pravilu ne zele da svedoce u politickim stvarima drugih zemalja a sud nema nacina da ih na to prisili.

  10. avatar

    jasno je kao dan da kostunica stoji iza pozadine ubistva zorana djidnjica. ali ko josh? recimo , pobunu su podrzali micunovic i covic.. zasto?
    josh nesto me zanima, srdjo da li mislite da je amerika trebalo da se ogradi od ovoga sto sada radi montgomeri., ipak je on bio njihov ambasador?
    zanima me i da li je rade bulatović zaista predao arhivu BIA amerima, jer to je teska optuzba. tacnije zanima me njegov motiv da to uradi.
    i po recima zivkovica ispada da je sablja prekinuta na insistiranje zapada. ne zelim reci da iza pozadine ubistva zorana djindjica stoji zapad, ali moje misljenje je da je zapad dobro podmiren da ne bi opstruirao dovodjenje kostunice na vlast posle ubistva naseg premijera.

    • Micunovic je podrzao pobunu jer je od njega to trazio njegov tadasnji finansijer Misa Omega. Od Mise Omege to je zahtevao Goran Radosavljevic Guri, koje je i tada, a i danas bio poslovni partner Mise Omege. U kaficu Mise Omege (Dalmatinska) bio je neformalni gradski stab pobune. Glavni stab bio je u Silerovoj. U Dalmatinskoj su stalno zasedali Omega, Guri, Cume, Bagzi… Legija je trazio (ucenjivao) od Gurija da se prikljuci pobuni, ali ovaj to nije smeo, jer su od njega drzavni organi trazili da sa svojom jedinicom ugusi pobunu. Da bi se iz te situacije izvukao Guri nagovara Omegu da zove Micuna i od njega trazi uslugu. Omega organizuje sastanak Gurija i Micuna. Posle sastanka Guri “dobija alibi” da ne intervenise i to javno saopstava i podrzava pobunu. Micun se nevesto “|vadio”, a Guri je saopstio da se sa Micunom video jer je tada on bio najvisi “drz. organ” u zemlji ?!?
      Covic je podrzavao svaku akciju “rusenja vlade” ili urusavanja ugleda Zorana Djindjica, verujuci da ce on biti sledeci premijer. U to su ga uveravali ambasador Mongomeri, Kraford i mnogi drugi. Takodje je verovao da ce na to pristati i Kostunica, kome je jedino bilo vazno da nema Djindjica. Inace jos od “pobune na jugu Srbije” Covic je poceo da se “njusi” sa Legijom i ekipom i ono sto je vazno oko Covica je da se u sklopu istrage (ako se bude vodila) otkrije njegova uloga i veze sa Zemunskim klanom i posebno Legijom od avgusta 2002 god do 12 marta 2003.
      U Sablji je to zapoceto, ali brzo je zataskano, kao i posle svedocenja Bagzija.

      Bulatovic jeste odneo i predao arhivu u CIA. To je ucinio da bi omogucio Bertu Braunu (sluzbeniku SAD ambasade u BG) da napreduje u Vasingtonu. Braun mu je i organizovao posetu. To se i desilo. Bert Braun je postao savetnik za nacionalnu bezbednost Bele Kuce zaduzen za Balkan i sa te pozicije je stitio Bulatovica i “prao njegovu biografiju”. A to sto je dobio na poklon, bilo je neprocenjivo za CIA. Indirektno su to potvrdili i predstavnici ambasade SAD u Beogradu, kad je ta afera bila u zizi.

      • avatar

        hvala zorane! cudno, cekala sam da se oglasite

      • avatar

        Hvala Zorane, cini mi se kao da ste dobro obavesteni. Ali ne vidimo na koji nacin. Govorite kao bog, kad bih znao vase ime ponudio bih vas za svedoka. Jer sve sto ste rekli izgleda uverljivo i logicno.

        • Izgleda uverljivo i logicno zato sto je istinito. Nivo obavestenosti je posledica direktnog ucesca u tim dogadjajima. Kad se predmet otvori ja cu se javiti vama i rado svedociti o svemu.

          • avatar

            Najlepse vam zahvaljujem.

          • Napredujemo! 😉

            U Zoranovoj prici meni licno, moram da kazem, deluje isuvise preterano apostrofiranje uloge Covica. Ako se setimo da je Bagzi prakticno svedocio da je Covic licno odgovoran za ubistvo Premijera i to u onakvim okolnostima itd, setimo se samo toga, cini mi se da to sa verovatnocom od 99% odbacuje takve sumnje… Ostaje cinjenica da je Covic vrlo vazna tema za razmatranje…

          • avatar

            ivane, nikoga ne treba izostaviti, pa ni covica koji je, btw, bio potpredsednik srpske vlade u to vreme

    • avatar

      Ako mogu ja da probam:
      Micun i Covic su sa sve onim babama iz komsiluka SC nosili kolace beretkama. Micun tada iz pozicije sefa efemernog DC, a Covic kao jedan od pokvarenijih, beskrupuloznijih i sposobnijih clanova Zoranove vlade. Verujem sa slicnim pobudama: da povecaju sopstveni uticaj i znacaj. Ne zaboravite da je taj “protest protiv hapsenja brace Banovic” imao vise simpatizera nego protivnika u vreme odrzavanja. Ne bih tu trazio nesto vise i dublje, bar ne za Micuna.
      Montgomeri, kao odbaceni deo administracije u ocima Amerike je verujem isto sto i neki levicar i zaludjenik iz Sietla koji je otisao u Venecuelu, pa ga doveli u dnevnik na prvom programu da prica kako je Caves super.
      A Rade Bulatovic je pravo iz krila Jovice Stanisica, ciji je uticaj na DB vaspostavljen Kostunicinim preuzimanjem vlasti otisao u Ameriku. Nije li Jovica oslobadjao pilote koje je Karadzic vezivao za bandere po Bosni kao zivi stit. I nije li ovde prenoseno americko postovanje i divljenje za Stanisicevu profesionalnost i sposobnost. Kao, uostalom, i ono takodje americko “Milosevic je faktor mira”. Ameri `oce i da daju sargarepu ponekad. Doduse neselektivno.
      I konacno, vasa opaska o podmirivanju je tacna. To podmirivanje u nasem slucaju je taman da im ovde ne bodemo prst u oko i ne pravimo probleme. A da li je predsednik vlade u Srbiji nevidljivi Mirko ili saptac sovama sve jedno iz njihovog ugla. Samo da ne razbija okolol.

      • avatar

        SaleBG, mislim da je vasa ocena stava SAD prema gdinu Montgomeriju tacna i slikovito opisana.

      • avatar

        zorane, a sta kazete o ovome:

        14.04.2004. godine, pojavio se sledeći tekst na forumu: “Brat od strica Borisa Tadića, Ranko Tadić, radio je dvadeset godina u prislusnom centru Resora državne bezbednosti, od čega pet godina u Jedinici za specijalne operacije, Milorada Ulemeka Legije. Kao stručnjak za te poslove, zbog cega ima nadimak Manijak, osnivao je i paralelni prislusni centar predsednika države Borisa Tadića, koji služi za prisluškivanje njegovih političkih protivnika. Sa njim, u timu, je i Zoran Zagorac, bivši radnik Resora državne bezbednosti i Službe za informisanje i dokumentaciju u Ministarstvu spoljnih poslova. Dogovor o formiranju te službe sa Borisom Tadicem napravio je Momir Stojanovic, smenjeni direktor Vojne bezbednosne agencije, inače rođak Dragana Šutanovca i prijatelj Borisa Tadića. Četvrti zaverenik je Mile Zaric, bivši JUL-ovac i prijatelj Mire Marković, inače vlasnik hiperbarične komore u Kliničkom centru na Banjici. Centar za prisluskivanje nalazi se na brodu Mileta Zarica na Dunavu, preko puta Kalemegdana i u Zoološkom vrtu, a pomoćni deo u Centru “Sava”. Opremu za Centar nabavili su preko prijatelja Borisa Tadića, Izraelca Arija, koji je prijatelj i Jovice Stanišića. Ari je, inače, konzul Republike Srpske u Tel Avivu. Ova ekipa postigla je dogovor o razmenjivanju usluga sa Karlom del Ponte. Mile Zarić je putovao u Hag da poseti Jovicu Stanišića i sreo se sa Karlom del Ponte, sa kojom se dogovorio da joj daje informacije o Karadžicu, a zauzvrat da se Karla del Ponte složi o puštanju na slobodu Jovice Stanišića i Franka Simatovića.
        Sada, umesto da u istražnim zatvorima i kazneno-popravnim ustanovama okajavaju grehe iz vremena kada su za potrebe crveno-crne koalicije sejali smrt i progonili, nedodirljivi kadrovi Miodraga Bracanovića, Milorada Ulemeka i Radeta Markovića, pod okriljem Radeta Bulatovića, prave reformu kojoj je cilj da se ni slučajno ništa ne promeni. Prvi Bulatovićevi reformatori, Miša Vilotić i Cvijetin Milinković, udarili su na one koji su 2001. godine pokušali da raskrinkaju mašineriju smrti, otkrili kreatore “Ibarske” i “heroje” iz Vukovara i Srebrenice. Tako je u BIA smenjen kompletan tim koji je uhapsio Slobodana Miloševića, isterao Legiju iz službe i zamalo priveo ubice Slavka Ćuruvije. Istoga dana kada je osumnjičeni za ubistvo Slavka Ćuruvije, Ratko Romić, dobio od Kostunicinog pravosuđa nadoknadu od 1.000.000 dinara za “narušavanje ljudskih prava”, u centru BIA Beograd smenjen je nacelnik Odeljenja za unutrašnji ekstremizam i organizovani kriminal Milan Letić, šef tima koji je savesno vodio pomenutu istragu. Istog tog dana, u centru BIA Beograd je sa mesta načelnika Odeljenja smenjen Srđan Stambolić, sinovac pokojnog Ivana, bez valjanog objasnjenja. Ista metla iz centra BIA Beograd isteruje Edu Bukića i Dejana Carevića, koji jsu istraživali nerešena ubistva julovske kamarile i Radeta Markovića.” Bulatovićev naslednik, Saša Vukadinović, ne pokazuje nikakvu nameru da stane na put zločinačkoj kamarili. Da li je to iz neznanja, slučajno ili namerno? Na pitanje novinara lista ‘Kurir’ 08.05.2008. godine, dva meseca pred imenovanje Saše Vukadinovića, “ko je Ranko Tadić, za koga tvrdite da prisluškuje političare po Srbiji?”, Tomislav Nikolić je odgovorio: “Bliski rođak Borisa Tadića, inače šef centra za prisluškivanje političkih suparnika DS i građana Srbije.”
        O opštem uticaju Radeta Bulatovića, nakon što je reformisao vojni sistem bezbednosti, svedoči činjenica da je i ministar Joćić imenovao za svog šefa kabineta “Macu” Orašanin, koja je kuma Radeta Bulatovića, a njenog muža, iz penzije, za šefa beogradskog sekretarijata unutrašnjih poslova. Da li je, julovac, Rade Bulatović slučajno, na Odboru za odbranu i bezbednost i u medijima, pričao o privatnim prislušnim centrima, a da li slučajno nije otkrio ni jedan?

    • avatar

      Svetlana, po pitanju montgomerija moj odgovor je – ne znam, ali mi se cini da su se Stejt Department i gdin Montgomeri vrlo neprijatno razisli i ne verujem da oni osecaju ikakvu poterbu da se njime bave.

      • avatar

        srdjo, mi ne znamo, makar ja ne znam, kako su se oni razilji, to je samo nagadjanje. no, ono sto znamo jeste da je montgomeri penzionisani americki ambasador . e, sad, svako u srbiji, mislim pre svega na srpske patri idiote moze da kaze ako amer ucutkuje i preti cedomiru jovanovicu , to onda zaista znaci da je neko iz ds umesan u ubistvo zorana djindjica, sto je tvrdila i stoa iz dss.

        • avatar

          Svetlana, ako ste videli istupanje u Skupstini poslanika LDP-a Ivana Andrica, oni najavljuju da ce se obratiti americkoj ambasadi u Bgd za eventualne komentare na nastup bivseg ambasadora Montgomerija, ne verujem da ce im ambasada odgovoriti, ne verujem da oni zele icim da komentarisu Montgomerija.

  11. avatar

    Sale
    Ovo sto ti radis je tacno ono sto pristalicama Kostunice i odgovara. Da sam pristalica teorija zavera pomislio bih da si ovde poslat od njih samih.
    Optuzivati Srbiju i to ni manje ni vise nego za 200 godina zlocina je njima nesto sto je najpotrebnije.
    Zamisli da tako nesto stoji u tuzbi? Da li bi se takva tuzba mogla smatrati ozbiljnom ili bi bila samo politicki pamflet?
    Ni procesi u Nirnbergu nisu promenili svest Nemaca a ovaj proces ma kakav ishod da bude sigurno nece promeniti svest neke vecine. Ovaj proces treba da bude znacajan ali racionalan proces koji ce za jedini cilj imati rasvetljavanje slucaja ubistva Zorana Djindjica i politicke pozadine tog ubistva, a nikako da bude neka misija koja treba da promeni svest. Rekose vec komentatori da je domet svake presude ogranicen i da je to prednost a ne nedostatak.
    Sve posledice osim primarne su manje bitne ili nebitne.
    I ne mozemo MI!!! (vi) pa iako ste pametni, najpametniji, iako ste u pravu (po svojoj sopstvenoj proceni) jer to ne radite vi nego advokati i sudije.

    • avatar

      Gorski, iako je cela stvar jako ozbiljna, ne mogu a da se ne nasmesim na to da sam mozda ovde po zadatku.
      Posto je ovo otvorena forma onda pisem i pricam onoliko siroko koliko mi padne na pamet i isto ono sto pricam sa zenom ili sa poznanicima.
      Nista ne sugerisem i ne pada mi napamet da to radim u vezi tuzbe jer pravo ne poznajem.
      Konacno u svojim opservacijama ne optuzujem Srbiju nego onaj deo Srbije koji je dva veka sprecava da se modernizuje. I to dok moze demokratskim putem, a kad vise ne moze uvek i po pravilu silom i ubijanjem. I to je nesporna cinjenica.

  12. avatar

    Iskreno rečeno, nisam oduševljen ovim tekstom gospođe Vesne Pešić. Ima ona mnogo boljih stvari.
    Ovde bih se zadržao samo na jednoj njenoj rečenici koja glasi:
    „ Iza Koštunice su crkva, Akademija nauka, mediji, vojska, ključni deo državne bezbednosti (Crvene beretke), Miloševićeva porodica, poražene partije posle 5. oktobra, DSS i još po neka partija DOS-a, Rusi i Dobrica Čosić.“
    Mislim da se uloga svih nabrojanih ipak ne može stavljati u istu ravan i to mi dosta liči na Sonju Biserko koja sve njih i dan današnji gleda istim očima kao devedesetih godina prošlog veka, a stvari su se odonda ipak promenile.
    A, sem toga, zar sa svima nabrojanima, izuzev Miloševićeve porodice i DSS-a, nisu u odličnim odnosima i današnje naše vlasti u kojima Koštunica ne učestvuje?
    Čak i da grešim a da je teza Vesne Pešić ispravna, postavlja se ključno pitanje: Zar Zoranu Đinđiću nije od početka bilo jasno s kim ima posla i kako se mogao nadati da će izaći na kraj sa ovakvim protivnicima, lično dovodeći njihovog eksponenta na vlast?

    • avatar

      “Iza Koštunice su crkva, Akademija nauka, mediji, vojska, ključni deo državne bezbednosti (Crvene beretke), Miloševićeva porodica, poražene partije posle 5. oktobra, DSS i još po neka partija DOS-a, Rusi i Dobrica Čosić.“
      Mislim da se uloga svih nabrojanih ipak ne može stavljati u istu ravan ”

      Molose, ne mogu da se stave u istu ravan, neki su u ravni a neki prominiraju.
      Mislim da se svi oni nalaze u istoj sferi, Retrosferi.

      “Zar Zoranu Đinđiću nije od početka bilo jasno s kim ima posla i kako se mogao nadati da će izaći na kraj sa ovakvim protivnicima, lično dovodeći njihovog eksponenta na vlast? ”

      Mislim da je Zoran Djindjic osecao da je Kostunicitis hronicna bolest Srbije a da je Slobizam akutna smrtonosna boljka.; dobro je uradio trijazu, nije stigao da kompletira lecenje.

      Zato mi moramo i MOZEMO.

      • avatar

        Mihajlo, ja ipak i dalje mislim da je Vesnin spisak onih koji su navodno stajali iza Koštunice, samo mehanički prepisani spisak Miloševićevih pristalica iz devedesetih godina prošlog veka. Nedostaje samo još Francuska 7. Na koji su se, recimo, način Crkva i Akademija nauka stavile iza Koštunice? Ili Rusi ? Ili Miloševićeva porodica? Dovoljno je bilo navesti samo državnu bezbednost, vojsku i poražene partije.
        To je kao sa onim vladikom prilikom čijeg dolaska u selo nije zvonilo zvono na seoskoj crkvi. Kada je pitao popa za razlog ovaj mu je odgovorio da ima sto razloga za to. Prvi je što nemaju zvono. Vladika mu onda odgovori da ostalih devedeset devet razloga ne treba ni da navodi. Ali šta ćemo sa tim što su i državna bezbednost i vojska i poražene partije i danas itekako moćne, a Koštunica više nije na vlasti niti će se na nju vratiti ? I Crkva izgleda moćna, ali se ne bi reklo da podržava Koštunicu a ne Tadića ?

        • avatar

          “ja ipak i dalje mislim da je Vesnin spisak onih koji su navodno stajali iza Koštunice, samo mehanički prepisani spisak Miloševićevih pristalica iz devedesetih godina prošlog veka. Nedostaje samo još Francuska 7”

          Milose, mogla je Vesna i da produzi spisak, a mogla je i da ga sažme u:

          Reakcionarni DUH.

          “Ali šta ćemo sa tim što su i državna bezbednost i vojska i poražene partije i danas itekako moćne, a Koštunica više nije na vlasti niti će se na nju vratiti ?

          Kostunica je potroseni alat, DUH o(p)staje; sad ce novi alat da bude Toma Nikolic.

          A ako taj duh o(p)stane, Srbija nece.

          • avatar

            Zato mi moramo i MOZEMO.
            …………………………………………

            A ako taj duh o(p)stane, Srbija nece.

            Bas vam se dopadaju parole i fraze?

            Bilo bi vrlo interesantno procitati kako se to moze promeniti duh SPC npr ako je promena tog duha uslov opstanka Srbije. Da li dekretima postavljati patrijarha? Ili duh SANU. Dekretima postavljati predsednike?
            Svaka ideja koja u sebi sadrzi nemoguce, nerealno i nepotrebno je unapred osudjena na propast pa cak i u situaciji da dodje u priliku da pokusa to da ostvari. Dobar primer je komunisticka ideja koja je takodje sebi davala za zadatak da menja duh. I ljubav prema vrucim parolama je zajednicka komunistickoj i sadasnjoj ideji koja smatra da i sam duh treba menjati inace nam nema spasa.

            Za opis politickog trenutka je mozda bilo ispravno pobrojati sve institucije koje je pobrojala Vesna Pesic, mozda je time preciznije docarala politicki ambijent u kom se dogodilo ubistvo, ali insistiratri da sve treba staviti pod svoju kontrolu, tj promeiti duh tako da se slaze sa onim za sta mi mislimo da je ispravno je signal da se radi o zagovornicima totalitarne ideologije. Mozda bnesvesnim ali ipak zagovornicima.

          • avatar

            “promeiti duh tako da se slaze sa onim za sta mi mislimo da je ispravno je signal da se radi o zagovornicima totalitarne ideologije.”

            Gorski, nasilno menjanje duha jeste totalitarizam i ja mu se ostro protivim.
            Menjanje duha edukacijom i licnim primerom podrzavam.

            Nasilno menjanje duha promene i napretka doslo je do izrazaja 12 marta 2003 sto me navodi na trag zagovornika totalitarne ideologije. Kp/.. o kojoj ovih dana razgovaramo prati taj trag, nadam se uspesno.

            “Bilo bi vrlo interesantno procitati kako se to moze promeniti duh SPC npr ako je promena tog duha uslov opstanka Srbije”

            Ne znam zasto bi promena duha SPC bila uslov opstanka Srbije. Po mom misljenju, uslov opstanka Srbije je moralni, prosvetni i ekonomski napredak; dogmatska i totalitaristicka organizacija kakva je crkva( ne samo SPC) moze da koci takav napredak i zato je treba zaobici u drzavnim poslovima, niti se mesati u njenu digmu niti od nje praviti partnera. Bogu bozje, caru carevo, jos jedna parola:))

          • avatar

            “Kostunica je potroseni alat, DUH o(p)staje; sad ce novi alat da bude Toma Nikolic.
            A ako taj duh o(p)stane, Srbija nece.”

            Tako je, Mihajlo, a ono cega se plasim, ili bolje reći u šta sam siguran, je to da će taj duh itekako da o(p)stane. A o(p)staće i Srbija. Kako je ono govorio Krležin Petrica Kerempuh: “Nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar ne bude da nekak ne bude.”!

      • avatar

        Mihailo, veliki sam ljubitelj kratkih i jezgrovitih sazimanja stavova, cak i metaforama. U tom smislu pozdravljam vasu, da je Kostunica izraz hronicne bolesti, a slobizam akutna smrtonosna boljka, pa da je u tom smislu Djindjic doneo dobru odluku, kad vec bolja nije stajala na raspolaganju.

        • avatar

          “da je u tom smislu Djindjic doneo dobru odluku, kad vec bolja nije stajala na raspolaganju. ”

          Nazalost, morao je da igra kartama koje je imao, losa ruka, sto bi rekli kartarosi.

          Ali, u pokeru, pa i politickom, sa “dalje” se ne dobija.

    • avatar

      Milose, slazem se sa vama da se svi cinioci koje Vesna Pesic navodi ipak ne bi mogli staviti u istu ravan, ali mislim da ona to i ne cini, vec samo u okviru njenog sazetog teksta nije bilo mesta za izvodjenje tih finijih distinkcija. Inace, politikoloski aksiom jeste da se svi autoritarni rezimi u istoriji oslanjaju na ova tri stuba: vojska, crkva, akademija a u novije vreme i na elektronske medije.

  13. avatar

    Ovim putem samo bih zelio izraziti podršku svim blogerima, i naravno g. Popovicu na izuzetnom trudu, koji svi zajedno ulažete u ovako ozbiljnu temu,kao što je atentat na predsjednika Vlade jedne države.

    Meni osobno je nevjerojatno da se prijava percipira kao nekakva osuda Koštunice i ostalih spomenutih osoba, jer ako sam shvatio, g. Popović je i tokom samog suđenja, kao i sada, jedino inzistirao da oni budu saslusani..
    pa ako su tako neduzni, ne bi im trebao biti problem pojaviti se i reći svoju stranu “istine”..

    ovako ispada da saslusani, C. Jovanovic, Beba Popovic, G. Petrovic i ostali, jesu u pravu, i nitko nema argumente da ih negira, a nikako da se cuje ova druga strana.

    pozdrav iz zagreba i samo tako nastavite 😉
    Goran

    • avatar

      Hvala Gorane, drago nam je da se citamo i u Zagrebu! Argument koji isticete, da su saslusane, na sudjenju za atentat, sve moguce otvorene i direktne optuzbe na racun osumnjicenih Kostunice i Tomica, a da njima na tom istom sudjenju nije data prilika da iznesu svoju stranu price, bezuspesno sam upotrebljavao i na samom sudjenju. Predsednica veca ili ovo nekako nije razumela ili je prevagnuo strah, mozda samo nelagoda, da pozove da svedoce ljude koji su bili, u ono vreme, na tako visokim funkcijama u drzavi. Saslusanje nekog svedoka o odredjenoj cinjenici moze se odbaciti kao suvisno jedino kada sud smatra da je u dotadasnjem dokaznom postupku ta cinjenica vec dovoljno razjasnjena i dokazana. Tako je, protivno njenim motivima, stvar ispala jos gora, kao da ona smatra da te optuzbe i jesu dokazane, i da tu nema vise sta da se ispituje.

  14. avatar

    Zoran Djindjic je imao tu moc da u ljudima probudi ono najbolje.
    To je ta neka ideja da je sudbina ono sto stvorimo, da ne dugujemo nikom nista sem sebi i ujedno da smo odgovorni samo za ono sto cinimo drugima – ta ideja je…zivotna.
    Nasuprot tome su mitovi i ezoterija, zivot se podredjuje moci i osecaju (lazne) velicine i kao takav predstavlja potrosnu robu (oliceno u liku VK).
    To je ta razlika i ja se tu potpuno slazem sa Vesnom Pesic – Djindjic i Kostunica naprosto nisu bili kompatiblni.

  15. avatar

    Ne znam šta bi drugačije bilo, bolje ili gore, u Srbiji, da je Zoran Đinđić ostao živ, ali znam da će mi ta druga Srbija, sa Zoranom Đinđićem živim, zauvek nedostajati. Mali i bespomoćni balkanski provincijalac bez uticaja, koji sa utopijskom nadam očajnički prati “Peščanik” i antologijsku borbu dve Svetlane i svih njegovih (“Peščanikovih”) sagovornika i saradnika, naročito advokatu gospodinu Srđi Popoviću, izražava duboko poštovanje i zahvalnost. Mada više nemam nikakvih iluzija o velikim promenama ka boljitku i progresu u ovoj zemlji, kao u vreme dok je Zoran Đinđić bio živ i na čelu vlade, jer mi se čini da sa 60 god. već živim život otpisanog čoveka, ipak se zebljivo nadam da ću kad-tad doživeti da neko, u bogatoj i uređenoj, i u Evropsokoj uniji situiranoj Srbiji, onom ubogom delu koji je uvek bio protiv Evrope, javno reći: “Evo nesrećnici, ovde je Zoran Đinđić odavno želeo da vas dovede. Vama sada ništa ne fali, ali, Srbiji strašno nedostaje on, Zoran Đinđić”. Ja živim za taj dan. Vitomir Redić

    • avatar

      Vitomire,poštovani,
      Dozvolite mi,da primetim,da ste vi pesimista sa iskustvom,ali vam moram reci da cete vi ipak doživeti ono što i priželjkujete,samo što će vaša javno izgovorena rečenica: “Evo nesrećnici, ovde je Zoran Đinđić odavno želeo da vas dovede. Vama sada ništa ne fali, ali, Srbiji strašno nedostaje on, Zoran Đinđić”,poneke zateći u ustanovi za sprovodjenje zakonskih sankcija i itekako će im faliti nešto-Sloboda!
      I ja živim za taj,kao i za sve dane nakon toga!

    • avatar

      Dragi Simone, hvala vam za ove linkove, keep them coming! 😉

  16. avatar

    PRAVOSDUJE U SRBIJI

    Djindjic i Batic postavili zadatke sudovima

    Najvisi zvanicnici Vlade Srbije i sudova u republici sukobili su se danas oko ocena i nacina rada pravosudnih organa.
    Na sastanku predstavnika zakonodavne, izvrsne i sudske vlasti u Skupstini Srbije, premijer Zoran Djindjic i ministar pravde Vladan Batic zatrazili su od predstavnika pravosudja razresnje sudija koji su se ogresili o profesiju, ubrzanje postupaka i kaznjavanje “celnika bivseg rezima i lokalnih mocnika” i efikasniji rad u “uobicajenim postupcima”.
    DJindjic je rekao je da su to ocekivanja gradjana Srbije, koji prigovaraju da se u sudstvu nista nije promenilo.
    Predstavnici Vrhovnog suda Srbije i Okruznog suda u Beogradu ostro su odgovorili na primedbe Djindjica i Batica na rad pravosudja, isticuci da je do sada izostala prava saradnja izvrsne vlasti.
    DJindjic je naveo da su samo trojica sudija razreseni duznosti i da nije presudjeno ni u jednom procesu za pronevere u vreme bivseg rezima i zamerio sto je 60 odsto izrecenih kazni uslovno.
    Predsednica Vrhovnog suda Srbije Leposava Karamarkovic, njen zamenik Zoran Ivosevic i predsednica Okruznog suda u Beogradu Vida Petrovic Skero ostro su odgovorili na premijerove i ministrove navode i na Baticev dopis naslovljen “reforme pravosudja” u kojima se sudovima postavljaju rokovi koji nisu u skladu sa zakonima.
    U dopisu se zahteva “razresenje 50-100 sudija po incijativi ministra pravde iz oktobra 2001. godine”, u roku od 15 dana, “okoncanje postupka protiv 50-100 celnika bivseg rezima i lokalnih mocnika” u roku od tri meseca, i “pokretanje postupaka protiv iste kategorije po podnetim krivicnim prijavama” u roku od dva meseca.
    Takodje se zahteva “zakazivanje rocista i pretresa u maksimalnom roku od 15-30 dana”, “znatno ostrije kazne i radikalizovanje pritvora”, uz “rok odmah”, te “rigirozna disciplina u pogledu dolaska i odlaska sa posla”. U dopisu se navodi da ce ministar nadzirati sprovodjenje tih “reformi”.
    Karamarkoviceva je zamerila ministru sto prica o obilasku 70 sudova, a nije posetio ni Vrhovni sud, ni Okruzni sud u Beogradu i navela da “nema dobre saradnje”, jer “nije saradnja kada ministar dodje u sud prepodne, provede 15 minuta, pa ode na promociju svoje stranke”.
    Ona je ipak zamerila svojim kolegama sto nisu sproveli lustraciju, ali je ukazala da inicijativa iz ministarstva nije dovoljna, vec su potrebni i dokazi koji ce se izneti na opstu sednicu Vrhovnog suda.
    Karamarkoviceva je pomenula i da je sastanak ministra pravde, predstavnika sudova, tuzilastva i policije nedavno organizovao sef misije OEBS-a Stefano Sanino i zapitala da li je potrebno da takve sastanke organizuje OEBS.
    Predsednica Vrhovnog suda je zapitala kako moze da se javno izjavi da je nase pravosudje spremno da sudi za ratne zlocine kada ne postoje onovni bezbednosni uslovi u beogradskoj Palati pravde.
    Sudija Vrhovnog suda Zoran Ivosevic je naveo da je podrske izvrsne i zakonodavne vlasti pravosudju ima, ali je zapitao da li je ona samo retoricka.
    Ustavni sud Srbije ne funkcionise, sudovi nisu imali prilike da se izjasne o pravosdunim zakonima, “jedan ambasador je znao za hapsenje Slobodana Milosevica 20 dana pre sudije”, potpredsednik vlade se razbesneo na sudiju na jugu Srbije jer je oslobodio lokalnog funkcionera, a sef poslanicke grupe DOS-a saopstva da se nece odazvati na sudjenje gde je svedok, rekao je Ivosevic.
    On je ocenio da je ipak vise rec o “inerciji nego intenciji” da se naskodi sudstvu.
    Ivosevic je naveo da su u sudstvu svesni ozbiljnih problema, ali zele da ih resavaju po zakonu. Komentarisuci zahtev za smenjivanja, on je kazao da ce se “uskoro stvoriti fantasticna prilika za lustraciju, kada se usvoji novi ustav”.
    Predsednica Okruznog suda u Beogradu Vida Petrovic Skero ostro je zamerila zbog postavljanja nezakonskih rokova sudijama i podsetila da je jedan predsednik suda smenjen, a jedan sudija razresen sudijske duznosti, jer nisu ispostovali rok od osam dana koji im je prethodna vlast dala za presudjivanje tadasnjem opozicionaru, danas jednom od celnika vlasti.
    Povodom Baticevih navoda da je juros izvrsena kontrola Okruznog suda u Beogradu i da je do 9.30 casova samo 23 sudija doslo na posao, Skero je zapitala kako ministar moze da izda dozvolu televizijskoj ekipi i to samo iz BK televizije da udje i snima da li sudije dolaze na vreme na posao.
    Skero je navela podatke o povecanju azurnosti Okruznog suda i dodala da je zadatak sudova da izvrse lustraciju u pogledu neazurnosti, dok je za lustraciju u pogledu politickih sudjenja i montiranih procesa potrebno usvojiti zakon o lustraciji.
    Komentarisuci bezbednost i uslove rada, ona je kazala da je u petak javljeno da je u Palati pravde postavljena bomba i da sudija u takvim uslovima treba da odluci da li da evakuise zgradu u kojoj je sedam hiljada ljudi.
    Predsednica Drugog opstinskog suda u Beogradu Gordana Milosevic zamerila je ponovo ministru na nacinu na koji je zatrazio razresenje sudija, kada su oni o tome saznali iz medija.
    Na njene reci da treba vremena da se sudije nauce sta znaci biti nezavisan, Djindjcih i Batic su se nasmejali.
    Republicki javni tuzilac Sinisa Simic naveo je da je policija prosle godine podnela 146.000 prijava, na osnovu kojih su tuzilastva podigla 95.000 optuznica, od kojih 6.000 za zloupotrebu sluzbenog polozaja.
    On je kazao da je, od izrecenih kazni, 61.5 odsto uslovnih, 20 odsto zatvorskih i 16,67 odsto novcanih.
    Simic je takodje zamerio sto od podizanja optuznice do pokretanja postupka prodje sest meseci do godinu dana.
    U izjavi novinarima posle sastanka, na pitanje sta misli o argumentima sudija, Batic je rekao: “Ti argumenti su neosnovani, pitajte gradjane Srbije sta misle. Nemamo mi nikakva naredbodavna ovlascenja, ali trazimo rad, red i disciplinu”.

    http://www.novine.ca/arhiva/2002/11_06_02/yu.html

    Potom je Djindjic ubijen ,a mi smo dobili novi Ustav i Stojkovica za ministra pravde Srbije

    • avatar

      A još kasnije, posle Stojkovića, dobili smo Batićevu šefovicu kabineta, ili nešto slično toj funkciji, za ministarku pravde Srbije.

    • avatar

      Hvala vam Svetlana za ovaj link, u kr. prijavi je ova izjava Bore Banjca citirana kao dokaz da su transkripti postojali i da su glasili onako kako je to Misa Vasic naveo u svom tekstu u Vremenu (ciji link takodje dajete iznad). Meni je u tom prilogu sa TV B92 mnogo zanimljivije da Specijalni tuzilac i danas prikriva transkripte tog razgovora, jer na pitanje saradnice Insajdera, Irene Stevic, gde su transkripti on izbegava da odgovori, iako su oni, dokazano, dostavljeni Specijalnom tuziocu. Njegov odgovor je glasio: “Zastupnik ostecenih na sudjenju za atentat predlagao je izvodjenje toga dokaza ali je predsednica Veca to odbila.” To nije nikakav odgovor na jasno pitanje gde su transkripti. Ovo je pomalo zabrinjavajuce.

      • avatar

        srdjo, treba uraditi download , dok volsebno ne iscezne

        • U pravu ste Svetlana, posto bas juce tu emisiju Insajdera nisam mogao da nadjem za gledanje na B92 sajtu iako ostale mogu da se nadju, sto me je vrlo zacudilo .

  17. avatar

    Saradnici, advokati i stari drugari

    http://www.vreme.com/cms/view.php?id=390247

  18. U tekstu gospodje Vesne Pesic jeste precizno izdefinisana slika politicke i ideoloske podele Srbije u periodu nakon 5. Oktobra. Podela na one nabrojane koje personifikujemo kroz Vojislava Kostunicu i njegovu politiku i one koji su bili svrstani na stranu Djindjica. Uvek sam se pitao kako i zbog cega je ta Kostunicina varijanta uspela da prevagne i uspe u tome da Zoran Djindjic bude i fizicki eliminisan sa scene. Kao cesta objasnjenja za to mogao sa raznih strana mogao sam da procitam objasnjenja da fakticki nisu imali stvarne poluge moci u svojim rukama i da su te poluge moci bile vise naklonjene Kostunici. Sa time se u globalu takodje slazem ali nakon dugo razmisljanja na tu temu dosao sam do zakljucka da postoji jos nesto sto je po meni imalo presudan uticaj na rasplet dogadjaja a to je da ona Srbija cije teznje olicava i predstavlja Kostunicina politika na svojoj strani nije imala te neke “unutrasnje” probleme, dok je na strani one koju je predstavljao Zoran bilo mnogo onih koji su se na njoj nasli samo i iskljucivo iz licnih interesa i samo cekali trenutak kada ce preci na suprotnu stranu. Kada gledam sa ove distance uopste me ne cudi da ta Zoranova strana i nije mogla da prevagne u situaciji kada je ministar unutrasnjih poslova Dusan Mihajlovic, kada tu postoje razni likovi poput Perisica, Covica, Isakova,…Svi oni su u u godinama nakon pada Milosevica imali nesrazmerno veliki uticaj u poredjenju sa realnom politickom moci. Taj savez za promene koji je formiran kao pretaca DOS je u svoje okrilje uzimao sve i svasta, a Zoran koji je vodio DS nije zalio da svakome od njih dodeli po nesto nakon uspeha. u rusenju vlasti. Mislim da bi svih tih godina likovi poput Covica, Perisica, Mihajlovica tesko mogli da sakupe samostalno i 100.000 glasova a obavljali su izuzetno visoke drzavne funkcije i svakodnevno bili prisutni u medijima. Te stvari i onom DS-u na cijem je celu Zoran bio su nesto sto nikada nisam mogao da oprostim. Jednostavno nisam mogao da shvatim kako je bilo moguce da Mladjan Dinkic na prepad bukvalno zauzme Narodnu Banku i da se preko toga tek tako predje od strane DS odnosno DOS i to tako sto kasnije postane Guverner iste i do danasnjeg dana on i njegovi saradnici drze najbitnije pozicije u ekonomskoj sferi, a nije bilo moguce pronaci nacin da se preuzmu te stvarne poluge moci. Nikada nisam mogao da razumem kako, zasto i cime je lik poput Dusana Mihajlovica coveka koji je bio slamka spasa za Milosevicev rezim jos pocetkom 90-tih bude na celu ministarstva unutrasnjih poslova. Nisam mogao da razumem na koji nacin se on i ta njegova kvazi stranka nametnula na takvu poziciju…Secam se kako se i Velimir Ilic tada kroz medije borio da bas on bude kandidat DOS na dolazecim predsednickim izborima… Kome zasto i zbog cega je uopste bio potreban Perisic i njegova autobus stranka i da li je neko stvarno verovao da on ima neku opipljivu politicku snagu i birackom telu Srbije, covek u cijoj je zoni odgovornosti u Mostaru na pocetku rata izvrsena egzegucija preko 70 Muslimana zatrpanih na gradskoj deponiji i koji danas izmedju ostalog i za to odgovara pred Haskim tribunalom. Znam da podpredsednik vlade i nije neka preterano vazna funkcija u izvrsnoj vlasti ali je ipak prilicno eksponirana ako nista drugo ono samim nazivom funkcije i nikada nisam mogao da razumem kako i zasto se dogadjalo da se dozvoli takav uspon tih ljudi samo zato sto su nekada u svojim karijerama dosli u neku vrstu nemilosti Bracnog para pa se kao “pokajali” za sve i stavili na stranu opozicije kada za njih i nije postojala nikakva druga alternativa…

    Dakle Zoran Djindjic kao predvodnik one progresivne i pro evropske Srbije na svojoj strani je imao citav spektar takvih likova od politicara od kojih je tesko mogao da ima ikakvu korist a stetu vrlo cesto, dok je na onoj olicenoj u Kostunici po pitanju vizije i ideologije vladala kompaktnost i jedinstvo. Razlike na toj strani, medju onima koji su tamo svrstani su bili samo u tome da li su se na toj strani nasli iz licnih ubedjenja ili iz nasusne potrebe da budu tamo trazeci na taj nacin zastitu od raznih odgovornosti za ucinjeno tokom Miloseviceve ere.

    • Srle,

      Sem minornih stranaka DOS-a, cija uloga je bila disproporcionalna njihovom birackom telu (slazem se sa vama), meni se cine vaznim pitanja koja se odnose na sam DS, a vezana su za period nakon atentata i pada Zivkoviceve vlade.

      Nije mi jasno -iza sebe su imali javno mnjenje, podrska DS-u je porasla, DSS-u opala, izgledalo je da atentat nije uspeo u smislu da ce reforme da se nastave.

      Onda je usledila kohabitacija i malo po malo dodjosmo do ovde gde smo sada, sto ce reci nigde…

      Ako su pojedinci imali licni intres u svemu tome, sta se desilo sa samom strankom, istom onom strankom koju je malo pre toga vodio Djindjic ?

      Da li je moguce da je demokratski potencijal naseg drustva toliko plitak, da najveca stranka tako lako moze da napravi radikalan zaokret u odnosu na sopstvenu politiku ?

      Nije mi jasno…

      • avatar

        Дејане.

        Рекао бих да је колективно памћење нашег друштва изузетно кратко , мада сам лично мишљења и да су људи једноставно стално бомбардовани страначким изјавама ,саопштењима, променама и заокретима , те великим *националним питањима*. Као резулзат имамо чињеницу да мало људи уопште прати шта се заиста дешава…

        У супротном би народним масама било познато да су пошто је Зоран убијен, његови најближи сарадници (Чеда Јовановић. Зоран Живковић итд..) најурени из Странке (ДС)…

        Затим би им било познато да су се у празан стан(ДС) уселили нови власници (Тадић, Јеремић…) , окречили зидове, унели нови намештај… и уз задржавање дела спољне фасаде (бирачко тело)… мало по мало око постојећег изградили још један читав нови стамбени комплекс. Тако да се онај стари задржани више и не препознаје…..

        • Hmm…ja bih rekao da su stvari upravo SUPROTNE od onoga sto vi “zakljucujete”.

          Napravili ste vestu zamenu teza i ponovili ono sto slusamo sve ove godine,naravno bez dokaza, a po principu da svaka laz, ukoliko se dovoljno puta ponovi, jednom mora postati istina.

          O tome je i na ovom blogu vec dovoljno receno, pa necu sa vama dalje polemisati, samo me postedite ovakvih “objasnjenja”. Vredjaju moju inteligenciju.

          • Ovo je bio moj odgovor Nenadu Petrovicu, ne Srletu, naravno.
            Cisto da napomenem…za svaki slucaj

          • avatar

            Нисам баш сигуран да сте разумели шта сам хтео да кажем. судећи по вашем одговору. У сваком случају пошто не желите да самном о томе полемишете , нећу вас питати за образложење 😉

          • Uuups ! Izvinjavam se.

            Vas komentar sam procitao na brzinu i izvukao zakljucak pre nego sam ga razumeo 🙁

            Moja reakcija je bila emotivna, a posledica je upravo “bombardovanja” u informativnom prostoru koje ste pomenuli.

            Koliko god u tom kontekstu moja reakcija (mozda) moze biti razumljiva, vi je nicim niste zasluzili.

            Jos jednom, sorry:)

          • avatar

            Нема проблема.. дешава се 🙂

        • avatar

          Nenade, uputio bih vas na odgovor koji sam vec dao jednom komentatoru a odnosi se na kobni gen koji je ugradjen od pocetka, od njenog stvaranja, u Demokratsku stranku, i koji je prokletstvo te stranke. Radi se o jednom frankenstajnovskom spoju izmedju nacionalizma i liberalnih demokratskih ideja. To je bio uzrok i svih dosdasnjih cepanja te stranke. I onda kad su se izdvojili Kostunica, Cavoski, Nikola Milosevic, Vuksanovic i drugi, ali i onda kada je stranka podlegla, po zahtevu DSS-a, kako je sam DSS govorio, sanitarnom otklonu i kada su stranku morali da napuste Zoran Zivkovic i ljudi koji su kasnije stvorili LDP.

          • avatar

            Господине Поповићу

            Хвала вам. Тај одговор сам већ прочитао.. иако је заиста тешко снаћи се у оволикој количини коментара 🙂

    • avatar

      Srle, ono o cemu vi govorite daleko je ozbiljnije od eventualnih pogresnih Djindjicevih kadrovskih odluka (Mihajlovic, Perisic, Covic, Isakov itd). Opozicija Milosevicu bila je vrlo slaba. Po mom misljenju za to su postojala dva razloga, prvo sto je u ratnom stanju svakoj opoziciji vrlo tesko jer se svaka opozicija shvata kao nepatriotska i izdajnicka, sta god govorili, i drugo, i ovo je moralno potpuno neutralan sud, mislim da se opozicija s pravom plasila Milosevica. Zbog toga je vrlo cesto bila prinudjena, mada nekad i iz iskrenog uverenja, da se maskira ‘patriotizmom’. Kada su dosli na vlast, a to sam vec pominjao, nisu imali nikakav program, niti viziju, resavali su stvari, ne samo kadrovske, ad hoc, u nasledjenim uslovima raspada svih institucija, sloma privrede i posledica dugogodisnje medjunarodne izolacije.

      • Da, gospodine Popovicu, stvar je zasigurno za ozbiljniju analizu od onoga sto sam napisao. Ono sto mene muci je kako je neko uopste mogao da smatra realnom bilo kakvu demontazu bivseg rezima npr sa Mihajlovicem znajuci kakvu su ulogu on i njegova Nova Demokratija odigrali devedesetih u doba onog DEPOSA prelaska na stranu Milosevica prilikom glasanja o predsedniku parlamenta (izabran mislim Dragan Tomic) itd. Kako ja kao gradjanin da ocekujem da sistem koji ima Dusana Mihajlovica na mestu ministra policije ima sansu sa provede lustraciju… Pa zatim primer sa upadom Dinkica i njegovih “eksperata” u Narodnu banku.. pa covica koji je dok je bio u milosti bracnog para koketirao sa raznoraznim kriminalcima pri cemu i licno poznajem jednoga koji je za njeogov racun drzao neku agenciju za obezbedjivanje a inace je covek koji je bio obican referent u jednoj fabrici pa je pocetkom 90-tih izvrsio ubistvu u centru grada i odlezao svega nekoliko meseci, izasao iz zatvora nikome nije jasno kako i nakon nekoliko meseci poceo da gradi kucu koja vise lici na dvorac nego na kucu opasanu zidovima i video nadzorom, sa voznim parkom od skupih automobila sa tamnim staklima u kojima po ceo dan struje neki “opasni momci” kratkih vratova i velikih glava od kojih sam vecinu takodje licno poznavao i imao prilike cesto slusati kako je njihov sef svakodnevno na poslovnim sastancima sa Covicem itd itd.

        Mihajlovic i Covic upravo jesu primeri onoh “opozicionara” koji to sustinski nisu ni bili, strah kod njih mogao je da postoji samo od trenutka kada su presli na drugu stranu. Ono sto se ja pitam koliko je osnovano traziti da neki sudija koji je popustio pod politickim pritiskom u nekom postupku za vreme MIlosevica a drzati one koji su na politickom planu cinili slicno pa se posle prebacili na pobednicku stranu. Na kraju ne vidim nikakav konkretan benefit koji su DOS-u doneli politcari i partije poput Mihajloviceve, Coviceve i slicnih a znam za mnogo benefita koje su ti ljudi i njihove kombi stranke uzivali nakon pobede DOS. Smatram da je DOS imao previse tolerantan odnos prema takvima i da im je u startu previse dato da budu na strani DOS.

  19. avatar

    .
    Svetislav BASARA

    DOKTOR U PANICI

    Dr Nebojša Bakarec nikada nije doktorirao, ali je član stranke u kojoj su svi doktori, a u kojoj glavni doktor voli da ga nazivaju „profesore“ uprkos činjenici što nikada nije bio profesor. Glavni doktor je odnedavno poznat i kao „osumnjičeni“, što mu se nikako ne dopada – dapače – i što je potčinjene doktorčiće doveo na na ivicu nervnog sloma. Najpre je na vest da je Profesor utužen izdato najmunjevitije saopštenje u istoriji DSS-a, u kome je osuto drvlje i kamenje na advokata, a onda se odbrane i poslednjih dana doktora Koštunice poduhvatio Bakarec Nebojša. Gde bi drugde nego na sajtu NSPM-a, kuda idu svi kojima je, je l’te, do poštenja u politici.

    Bakarecov tekst je sjajan primer dssovskog principijelnog bezobrazluka i legalističkog idiotizma. Kao i uvek kada se radi o tekstualnim uracima ove opskurne sekte, tekstom dominiraju kič i metafizika. Već u samom naslovu nailazimo na „nečastivog“ lično. Dobro, znamo da je Bakarec pesnik umerene inteligencije i još umerenijeg obrazovanja, ali svakako bi trebalo da zna razliku između „nečasni“ i „nečastivi“. Ova potonja reč, naime, upotrebljava se kao jedan od eufemizama za đavola. Podozrevam – rekoh – da dr Bakarec zna za razliku, ali da advokata Popovića svesno naziva „nečastivi“ da bi stvar prebacio na ravan metafizike, na bojno polje sinova svetla i sinova tame. Na kome je – bar se to zna – najsvetliji sin Čitluk Sahibija lično.

    Odmah ispod naslova sledi razotkrivanje „nečastivog“ koji je, saglasno Nebojšici, podneo „lažnu krivičnu prijavu“. Ovo je, pretpostavljam, indirektan poziv pravosudnim organima da prijavu, budući falsifikovanu, uopšte ne uzimaju u obzir. Ukoliko se, pak, dokaže da je prijava autentična, pa ipak uđe u proceduru, dr Bakarec i za to ima rešenje. Već posle par rečenica Nebojša apeluje na advokatovu savest. „Advokat“, glagolji Istetovirani, „ima jasnu svest o tome da je tužio nevino lice i – štaviše – zna da su iznete optužbe neistinite i montirane.

    Pa zašto se onda, saglasno Bakarecu, advokat upušta u krivotvorenje krivične prijave? Zato što, po njemu, na delu imamo orkestriranu kampanju protiv DSS-a, Čitluk Sahibije i patriotizma uopšte. Namera zlih zapadnjaka i domaćih izdajnika i petokolonaša, čitamo između redova, jeste kompromitacija Velikog sina svetla i – ako bude moguće – njegovo preseljenje u Zabelu. Ako zavera na čelu sa „nečastivim“ uspe, ako li se Sahibija ukloni sa branika otadžbine, onda će priznanje Kosova biti pitanje dana.

    Ima tu još jedno pitanje. Frojdovsko. Zbog čega Sahibija i njegova raja toliko paniče ako su toliko sigurni u svoju nevinost. Jeste naše sudstvo onakvo kakvo je, ali ipak nema montiranih procesa i streljanja bez osude. Sve se nešto pitam – u frojdovskom ključu – da se tu ipak ne radi o nečistoj savesti.

    (Danas, 21.11.2010.)

  20. avatar

    .
    Ljubodrag STOJADINOVIĆ

    DRŽAVNI POSLOVI

    Dve škole mišljenja i danas odašilju svoje signale o tome kako valja iščitavati mart 2003.

    Advokat Srđa Popović tvrdi da se 2003. dogodio martovski prevrat. Osim egzekutora i presuda za atentat, sve druge okolnosti oko ubistva premijera Đinđića ostale su zatravljene. Zbog toga Popović pokušava ono što je do ovoga časa ostalo nedostupno: da se vrati zaveri od njenih začetaka i bar postavi neizbežna pitanja o političkoj pozadini ubistva.

    Pitanja se nekako i mogu postaviti, bilo je i ranije vrlo stidljivih hipoteza o tome zašto politički motivi streljanja premijera ostaju u sferi duboke misterije. Ali odgovori su uvek ostavljani u nadležnost čaršiji i površnom političkom podzemlju koje je u tom mraku neizbežno bilo u ravni sa dolazećim političkim klikama.

    Dve škole mišljenja i danas odašilju svoje signale o tome kako valja iščitavati mart 2003. Po jednoj, Đinđić nije obraćao previše pažnje na izbor svojih saradnika, među njima se našlo i kuso i repato. On je navodno tražio usluge Slobinih i Mirinih službenika jer tada boljih nije bilo.

    Ono jest, izbor nekih saradnika i danas, sedam i nešto godina posle, izgleda kao da ih je našao u cirkusima ili među polusvetom. Ali to ga ipak nije ubilo. Tako govori „druga škola mišljenja”, ako se teorije o tom strašnom delu srpske istorije uopšte mogu kategorički odvajati. Teško je verovati da su premijera svojom pameću mogli da uklone seoski kradljivci automobila, periferijske barabe, ili demobilisani kaplari iz legije stranaca. To je ipak bio posao za mnogo opasnije tipove, na granici razuđenog političkog podzemlja i realne vlasti.

    U političkom smislu, ubistvo Đinđića jeste tiha restauracija Miloševićevog sistema, koji ni do danas nije demontiran. Taj proces „revizije unazad” počeo je već šestog oktobra 2000. godine. Prethodne noći Đinđić precenjuje Legiju i traži od njega solidarnost, i to u času kad je JSO potpuno nemoćan, pred strahom od pogibije u sudaru sa milion ljudi.

    Dan kasnije, Koštunica odbija da smeni Pavkovića i njegovu prepadnutu huntu, koja nije uspela da izvrši Miloševićeve naloge o napadu na narod i medije. Nije uspela zato jer je „srednji sloj” vojske, poručnici, kapetani, majori, bio pametniji i od civilnog i vojnog vrha. Oni su odbili da učine samo ono što niko pametan ne bi učinio.

    Kao predsednik poslednje Jugoslavije, Koštunica ne smenjuje ni Radeta Markovića „da ne bi rušio državu”, niti blagosilja hapšenje bilo koga od onih koji su omogućili eskadrone smrti i njihovo javno i slobodno ubilačko orgijanje po Beogradu.

    U DOS-u, koji se pretvorio u šareni karusel za podelu vlasti i moći, brzo nastaje rasulo, niz raskola koje više niko nije u stanju da kontroliše. Osim donekle Đinđića, koji iz nemoguće koalicije i minornih potencijala stranačkih lidera pokušava da izvuče ono što se može. Ali, i to je malo, i on dobija odrednicu „makijaveliste”, kao bezobzirnog praktičara vlasti.

    Njegov razlaz sa Koštunicom postaje dramatičan, prave razloge videćemo mnogo godina posle Đinđićeve smrti. DOS je mrtav, ali izgleda kao da se još drži na tankim sponama višestrukog raskola. Predsednik Jugoslavije ima pod sobom vojsku sa generalima koje je napravio Milošević, tajne službe koje nisu sačuvale ništa osim svoje mračne moći, i reanimiran JSO, za koji se smatra da je nepobediv u Srbiji, odnosno da ta zloglasna formacija, utočište eskadrona, može da obavi „patriotski puč” u državi, očas posla.

    Da li je ona pobuna od pre devet godina bila pokušaj puča? Mislimo da jeste, i da su kasnije ubice premijera, koje su se pod punom opremom šepurile na autoputu, samo čekale nečiji signal. Čiji? Možda upravo to želi da sazna advokat Srđa Popović, koji nosi i neprijatnu ličnu brljotinu, jer se za boravka u Vašingtonu, valjda 1998. zalagao za bombardovanje Srbije. I to, navodno, kao jedini način za uklanjanje Miloševića.

    Taj podatak bitno urušava njegov lično naglašeni pacifizam, ali ne umanjuje značaj inicijative. Recimo, šta znači pobuna sama po sebi, da li je ona bila spontana (u takvim strukturama spontanosti nema). Zašto je sa najvišeg mesta ohrabren prvi korak državnog udara hladnokrvnom, no zastrašujuće nesuvislom dijagnozom da je to samo štrajk državnih radnika: svako štrajkuje sa svojim rekvizitima, čistačice sa metlom, metalci sa šrafcigerima, domaćice sa oklagijama, lekari sa stetoskopima. A JSO sa borbenim vozilima, raketnim bacačima i bazukama.

    Teško je da bilo koji tužilac, ako ne bude temeljnije istrage, iz ovako zaumnih paralela, izvuče zaključke koji povezuju pobunu sa atentatom. Ali to je vrući žar, koji odmah dobija političke dimenzije, a svaka istraga se može umrtviti halabukom o političkom progonu.

    Uostalom, vlast u Srbiji, naročito parlamentarna ima preča posla: predsednici skupštine su ispali „kreaturalno” na portretima koje je, prilično ofrlje, omalao akademski slikar Dragan Stojkov. Po varoši se priča da bi ti znameniti ljudi bili daleko manje smešni da ih je oslikao, recimo, maestro Koraks.

    (Politika, 22.11.2010)

    • avatar

      Ima dve stvai na koje moram da reagujem.Prva je o tome da je Zoran precenio Legiju
      “Prethodne noći Đinđić precenjuje Legiju i traži od njega solidarnost, i to u času kad je JSO potpuno nemoćan, pred strahom od pogibije u sudaru sa milion ljudi.”
      Izvinite ali ko je četvrtog oktobra mogao znati koliko će se ljudi pojaviti na ulicama?Drugo ,bio sam na ulici i znam da su ljudi panično bežali kad su se ti zlikovci pojavili. Posle je nastala ona farsa kada ljube ruku popovima ali niko od nas , običnih građana ,nije znao šta će se događati. To da se Zoran dogovorio sa Legijom da ne pucaju,saznali smo kasnije..Ja sam mu (Zoranu) zbog toga zahvalan jer je sprečio krivoproliće na koje su ti zlikovci spremni,to valjda nije sporno.
      Pa molim vas, jedna od ključnih stvari u Pobuni je da Mihajlović i Lukić govore Zoranu da ne postoji nijedna formacija policije koja bi im se suprotstavila.
      Šta ste onda očekivali od običnih građana kojih je ipak najviše bilo na ulici.
      Drugo, ovo o “brljotini” Srđe Popovića?
      Kad jedan novinar ne zna činjenice nego ponavlja gluposti koje dolaze iz dss-a ,šta tek očekivati od običnih građana?
      Uostalom, tu je Srđa pa može da objasni kad i šta je potpisao

      • avatar

        Predraze, posto me pozivate da dam objasnjenje “kada i sta sam potpisao”, napominjem da sam to vev ucinio u jednom dosta opsirnom ranijem odgovoru, a ovde samo kratko: 1994. sam potpisao pismo Klintonu u kome se traazilo, izmedju ostalog, “bombardovanje aerodromskih pisti sa kojih polecu avioni koji bombarduju Sarajevo, Vukovar, Dubrovnik itd”. To pismo sam jedini ja objavio, a ne oni koji me napadaju, zajedno sa intervjuom koji sam, tim povodom, dao casopisu Vreme. Sve se to nalazi u knjizi “Put u varvarstvo”, u izdanju Helsinskog odbora (knjiga se moze preuzeti u pdf formatu sa njihovog sajta).

        • avatar

          Srdja Popović : 1994. sam potpisao pismo Klintonu u kome se traazilo, izmedju ostalog, “bombardovanje aerodromskih pisti sa kojih polecu avioni koji bombarduju Sarajevo, Vukovar, Dubrovnik itd”

          Ako vec pisac tog pisma nije imao blage veze sa realnoscu i sa istinom, vi ste je morali imati … pa se morate pomiriti sa tim da vas ljudi kritikuju. 1994. (i kasnije) nije bilo nikakvih “aviona koji koji bombarduju Sarajevo, Vukovar, Dubrovnik”…


  21. Povodom Baticevih navoda da je juros izvrsena kontrola Okruznog suda u Beogradu i da je do 9.30 casova samo 23 sudija doslo na posao, Skero je zapitala kako ministar moze da izda dozvolu televizijskoj ekipi i to samo iz BK televizije da udje i snima da li sudije dolaze na vreme na posao.

    Ovo je izjava koja tako slikovito odslikava nacin razmisljanja u Srbiji, dakle klasicna zamena teza. Umesto konkretnog odgovora na konkretno pitanje i sta se spremno poduzeti u vezi sa time, Skero odgovara kontra pitanjem koje uzgred budi receno nema nikakve veze sa onim o cemu je pitana.

    Predsednica Drugog opstinskog suda u Beogradu Gordana Milosevic zamerila je ponovo ministru na nacinu na koji je zatrazio razresenje sudija, kada su oni o tome saznali iz medija.
    Na njene reci da treba vremena da se sudije nauce sta znaci biti nezavisan, Djindjcih i Batic su se nasmejali.

    A ovo je tek za anale… ni manje ni vise nego predsednica suda.
    Odavno razmisljam da je rumunski scenario bio mnogo bolji, zali boze zivota koji su data izgubljeni ali je smena diktatora obavljena na valjan nacin.

    • avatar

      Nisam siguran da bi tzv rumunski scenario bio mnogo bolji. O tome sam vec govorio na blogu, odgovarajuci jednom drugom blogeru, u kontekstu cost-benefit analize i naknadnih pretpostavki ‘sta bi bilo da je bilo’.

      Sto se tice problema s pravosudjem, koje prati ovu zemlju oduvek, a posebno u Milosevicevom periodu, kad je pravosudje ne samo instrumentalizovano nego i kriminalizovano, to je jedan tesko resiv problem u tranziciji. Prvo proglasite, shodno demokratskoj prirodi nove vlasti, punu nezavisnost sudija, a onda samo probajte da ih lustrirate. Generalno, ovaj problem uspesno se resava jedino u revolucijama, kada se bez legalistickih finesa najgori smesta i bez mnogo legalizma udalje sa polozaja. Zato se Kostunica, koji je zeleo da sacuva Milosevicec aparat, toliko i grozio svih “revolucionarnih mera”.

      Recimo, nakon II svetskog rata, kada je trebalo suditi nacisticke zlocince, za kr. dela koja nisu postojala u vreme izvrsenja, citava medjunarodna zajednica stala je na “revolucionarno” stanoviste da se u ovom slucaju ne mora postovati svetinja legalizma – zabrane retroaktivnog vazenja zakona. Obrazlozenje je bilo da to nalaze osecanje PRAVICNOSTI.

      • Ma da nisam ni ja siguran da bi u kompletu rumunski scenario bio bolji ali kao sto ste sami napisali izgleda da je situacija sa pravosudjem kod nas bila resiva jedino nekim revolucionarnim putem, odnosno bas sa tim nacelom PRAVICNOSTI. Tuzan je osecaj kada se pogleda kako je napredovala i gde je danas stigla Rumunija znajuci kako je ona resila taj svoj problem, i gde je stigla Srbija koja je to u poredjenju sa Rumunijom uradila na mnogo civilizovaniji nacin.

  22. avatar

    .
    Miloš VASIĆ

    KOCKANJE I VAĐENJE

    Kontrola štete ozbiljna je veština; mnogo ozbiljnija nego što se misli. Često je najbolje i ne pokušavati, jer se tako napravi još veća šteta. Treba tu pameti, braćo i sestre u Hristu, a to je roba deficitarna u našoj političkoj klasi. I ne samo našoj, uostalom.

    Evo, uzmimo na primer onog Herr Schwartza: najedio se i napisao pre neki dan pismo Danasu. Pismo govori o piscu, jer čovek je ono što piše. Samo kratko: u arhivama njujorškog Tajmsa sve lepo piše o poslima Mladena Švarca u SAD; u nadasve poučnim memoarima koje nam je ostavio Edmund Glez fon Horstenau, nemački vojni opunomoćenik u NDH od 1941-1944, stoji trezvena procena tog pametnog starog oficira da Nezavisna država Hrvatska bez nemačkog vojnog prisustva i ekonomske pomoći ne bi bila potrajala ni tri meseca. Toliko o Švarcovoj tvrdnji da je NDH bila „nezavisnija“ od današnje Republike Hrvatske. Ostalo su ionako bedastoće tipične za fašiste koji se grade da su „antiglobalisti“; to imamo i ovde, hvala lepo. E, sad: da Herr Schwartz nije poslao to pismo, naš zajednički kolega sa studija koji decenijama živi u Nemačkoj teško da bi se prisetio jedne epizode gde je bio prisutan. Na nekom kongresu hrvatske emigracije oko Branka Jelića u Minhenu, sredinom sedamdesetih, Švarc je izjavio da, iako mu je otac Židov, a majka Hrvatica, on podržava sve što je NDH uradila sa Židovima u Drugom svetskom ratu; dobio je veliki aplauz. Inače ostajem iza svake reči koju sam o njemu napisao, naročito jedne koju nagađate.

    Drugi slučaj iz iste oblasti je bivši američki ambasador u svim našim zemljama Bil Montgomeri. Prošlog utorka ukazao se na RTS da nam sat vremena popuje o ovome i o onome. Izgovor je bila knjiga memoara koja mu je nedavno izašla i za koju postoji osnovana sumnja da će mu doneti izvesne neprilike. Pravi razlog je još jedan pokušaj kontrole štete koja je nastala u izvesnim krugovima posle krivične prijave advokata Srđe Popovića na temu političke pozadine atentata na pokojnog premijera Zorana Đinđića. Prvi pokušaji kontrole štete bili su – očekivano – idiotski: ono glupavo i prostačko saopštenje DSS i blesava detonacija onog istetoviranog Bakarca. Onda se neko – slutim i ko – prisetio da angažuje „uglednog diplomatu“ da im malo pomogne. Tako se Montgomeri dosta bestidno usudio da ponavlja one presne laži DSS-ovske propagande iz 2004. i 2005. bez nekih svojih posebnih doprinosa. To što su u međuvremenu donete pravosnažne sudske presude u ta dva procesa i to što su ljudi koje je Bil Montgomeri opet ispljuvao već više puta bili istresani i pretresani što na sudu, što na policiji, a najviše u javnosti – i izašli čisti, e to Bila ne zanima. On se poneo kao da je ovo 2004, kao da su se Koštunica i njegova kamarila tek dokopali vlasti, pa misle da mogu sve. Suvlasnik zaštitarske firme sa Gradom Nalićem i neke Miki Maus agencije sa onim Goranom Matićem, „ugledni diplomata“, ponaša se arogantno, što nije ništa novo: takav je od početka. Došao je ovamo kao na Anamitske Kordiljere i ponaša se kao da smo mi ovde brđanska plemena Hmong i Meo, kojima podeliš nekoliko karabina M-1 i oni sretni. Nije da gledam s visine na te brđane, naprotiv: oni su inače fin svet čiji je jedini problem monokulturna poljoprivreda na bazi opijumskog maka, ali to je druga priča…

    Ovde je, međutim, reč o elementarnoj pristojnosti (common decency). Bil i Lin Montgomeri već su se dovoljno istakli svojim, ovaj, hm… koloritnim životnim stilom i ponašanjem, je li, po Zagrebu i Beogradu (videti Globus, Bazar i još neke novine). Svi se sećamo njegovih njuškanja sa pokojnim Ivom Pukanićem i njegove uloge u onoj blesavoj „duhanskoj aferi“ iz 2001. Čim skupim snage da pročitam i memoare, javiću, ali neki već čitaju i to ne sluti na dobro, kako čujem.

    Vidim da je Crkva u Srba izgubila strpljenje sa umirovljenim Artemijem, kao što se i očekivalo. Degradiralo ga je u redova, ali ga nije i obrijalo, što ukazuje na ostatke hrišćanske samilosti i bratske ljubavi. Došlo je, čujem, do izvesnog zamešateljstva među njegovim pristalicama, jer je Sabor zapretio da će ga predati svetovnim vlastima na dalji postupak „bez prolivanja krvi“, kako se nekada govorilo. Artemije sada može da se vrati „u Šišatovac, u gluvu pustinju“ (Dositej ili Lukijan Mušicki, ne sećam se; krajem 18. veka) – ili da nastavi dalje putem raskola i da se pridruži mučenicima za veru Vilovskom, Subotičkom, Antoniju Davidoviću i pročima. E, sad: vreme je da se pažljivo prate reakcije raznih političkih stranaka u toj neprijatnoj aferi. Tu će garant doći do pokušaja kontrole štete takođe, jer je reč o srodnosti više nego duhovnoj. Onaj Odbor za odbranu i zaštitu imena i dela vladike Artemija ućutao se, koliko vidim; neko će morati nešto da kaže i iz mitske perspektive, jer su Artemiju bile pružane određene nade nedvosmisleno političke prirode. Ne bi bilo lepo ostaviti Artemija na suvom samo zato što su buduće odluke Sabora SPC bile loše procenjene, pa se sada svi grade naivni i nigde ih nema. Uveren sam da je tu bilo sablažnjivih obećanja, namigivanja i podgurkivanja, a i Artemije je samo čovek, krhka posuda puna mana kao svi mi. Sve nas to uči – opet i iznova i uzaman – da je Isus bio u pravu kad je Crkvu jednom i zauvek odvojio od Države.

    (Danas, 21.11.2010.)

    • avatar

      Šta se dokazuje tim što se stalno potencira kako je Vilijem Montgomeri negativna ličnost? Pa zar to automatski znači da on laže kada bilo šta kaže? Zašto bi se verovalo jednom Bagziju pošto je on zaštićeni svedok, a ne bi se verovalo jednom bivšem ambasadoru zbog toga što je njegova žena raskalašna ili zato što se posle penzionisanja upustio u poslove sa sumnjivim licima? Ne treba se postavljati navijački. Montgomeri radi sa Nalićem ili Gurijem, znači Koštuničinim ljudima – Koštunica je protiv Đinđića – znači Montgomeri laže. S v e tragove treba ispitati kada se tarži istina !

      • avatar

        Milose, ne znam da li ste stvarno toliko neupuceni kad kazete da vam je nejasno da se u oceni iskaza nekog svedoka, u sudu ali i van njega, uzima u obzir i tzv. opsta kredibilnost licnosti koja iskaz daje. Na kredibilitet gdina Montgomerija svakako utice i to sto je, kako vi kazete, negativna licnost, to jest licnost koja je bila na izvoristu raznih skandala dok je obavljala najvisu diplomatsku funkciju. Pored toga, nije se on posle penzionisanja samo upustio u poslove, kako vi kazete, sa sumnjivim licima, vec je vazno i u kakvom odnosu stoje ta lica prema stvari o kojoj svedok govori. O tome kako gdin Nalic nije samo neki sumnjivi biznismen pogledajte nesto vise u komentaru Zorana koji je stigao danas u 13:45. Poslovni partner gdina Montgomerija, Gradimir Nalic, i te kako ima interesa u “stvari” o kojoj Montgomeri pokusava da svedoci.

        • avatar

          Poštovani gospodine Popoviću,
          Nismo se razumeli. Naravno da se sa rezervom mora primati svaki iskaz nekoga kome se sudi za prevaru ili nekoga ko svedoči u nekom postupku a poznato je da je notorni prevarant. Ali isto tako, ne smeju se njihovi iskazi apriorno odbacivati zbog toga što su prevaranti, moraju se proveriti i pouzdano utvrditi da li su istiniti ili ne. Nemojte da me razočarate i kažete da nisam u pravu. Ambasada SAD se još uvek nije ogradila od izjava svoga nekadašnjeg ambasadora,naprotiv, pozivaju ga na prijeme. On sam kaže da se konsultovao “tamo gde treba” u SAD šta sme da objavi u svojoj knjizi a šta je još uvek pod embargom. Ni iz Vašingtona ga još niko nije dezavuisao. Zar sve to ne može a da ne izazove podozrenje?
          Nije mi uopšte namera da branim Vilijema Montgomerija. List “Danas” je još polovinom 2007. godine objavio moj kritički osvrt na njegovu kolumnu u jubilarnom broju toga lista, u kojoj je, između ostalog, za sebe rekao da je ranije bio “hladni ratnik” a više to nije. Ja sam izrazio sumnju u to i napisao da mislim da je suprotno. Rukovodim se jedino načelom “Omnia dubitandur”. Ispravićete me ako sam to pogrešno napisao, davno sam učio latinski.
          S poštovanjem.

  23. KOSTUNICA: MORA DOCI DO PROMENA U VLADI SRBIJE I NJENOM DELOVANJU
    BEOGRAD, 22. avgusta 2001. (Beta) – Predsednik SRJ Vojislav
    Kostunica ocenio je da “nije moguce nastaviti dalje bez bilo kakve
    promene
    u Vladi Srbije i u njenom delovanju”. “Nesto se mora promeniti, ali
    pokusajmo kroz raspravu u DOS ili u Skupstini (Srbije) da dodjemo do
    toga
    sta je to sto bi trebalo da promenimo, sto ce omoguciti da se proces
    reformi, koji je negde u samom zacetku, negde ni u zacetku, nastavi i da
    se
    otvori proces presecanja korupcije i organizovanog kriminala”, rekao je
    Kostunica u intervjuu koji za beogradski “Blic”.
    Kostunica je dodao da njegova partija (DSS) nije razmatrala
    mogucnost da se na dnevni red Skupstine stavi izglasavanje o poverenju
    Vladi Srbije. “Ne mislim da je rasprava o nepoverenju Vladi najbolji
    nacin
    da se resi problem, s obzirom na sire posledice takvog poteza. Namera je
    da
    se kroz odgovarajuce institucionalne forme, anketne odbore ili
    odgovarajuca
    skupsineska tela, koja bi se bavila borbom protiv kriminala i korupcije,
    te
    pojave sprece”, rekao je on.
    Upitan da li se kriza u DOS moze resiti na sednici
    Predsednistva
    te koalicije i kakav je kompromis moguc, Kostunica je odgovorio da DSS i
    on
    nisu spremni samo na jedan kompromis, a to je “kompromis sa neistinom”.
    “Ne
    moze se preci preko necega sto je sustinska potreba, a to je odgovornost

    pojedinih ministarstava i Vlade. To pitanje se mora otvoriti i o njemu
    se
    mora razgovorati”, reko je predsednik SRJ, ukazujuci da je ministar
    policije Dusan Mihajlovic najavljivao da ce podneti ostavku ako se brzo
    ne
    rese slucajevi prethodnih ubistava.
    “Kao da su Ministarstvo i Mihajlovic pokusali da krenu jednom
    neobicnom logikom, da je lakse resiti stare slucajeve, nego nove ili
    neke
    jos starije, sto prosto nije tacno. Najlakse je resiti nove slucajeve
    ubistva, kao sto je ubistvo Momira Gavrilovica, a ako ne moze da se
    resi,
    neko treba da snosi posledice”, kazao je Kostunica.
    Govoreci o “slucaju Gavrilovic”, predsednik SRJ je izjavio da
    se
    zanemaruje da je “ubijen jedan covek, da je ubijen posle dolaska u
    kabinet
    predsednika Republike”. “Tako je sporedno postalo glavno, ali to ne moze
    da
    prikrije cinjenicu da u Srbiji ima kriminala. Oni koji su nosioci vlasti
    u
    Srbiji, a i DSS je do pre neki dan bio u vladi, moraju snositi
    odgovornost
    za te pojave”, kazao je Kostunica.
    Napominjuci da je sadrzina razgovora koji su vodjeni sa
    Gavrilovicem dostavljena republickom javnom tuziocu, on je naveo da u
    izvestaju postoje naka imena, odnosno da se u izvestaju ukazuje na
    nekoliko
    ljudi koji su nosioci kriminala u Srbiji.

    • U skladu sa ovim tekstom koji sam pronasao u arhivi nekog sajta, ovaj deo izjave Kostunice me posebno zaintrigirao:

      Napominjuci da je sadrzina razgovora koji su vodjeni sa
      Gavrilovicem dostavljena republickom javnom tuziocu, on je naveo da u
      izvestaju postoje naka imena, odnosno da se u izvestaju ukazuje na
      nekoliko
      ljudi koji su nosioci kriminala u Srbiji.

      Zamolio bih gospodina Popovica za komentar ovoga u smislu da li postoji mogucnost da se na neki nacin proveri u tuzilastvu da li su taj materijal o sastanku Kostunica – Gavrilovic primili uopste i ako jesu sta se sadrzi u tim “materijalima” kako ih naziva Kostunica.

    • avatar

      Srle, o slucaju Gavrilovic vec smo ovde diskutovali. Dodao bih samo kratko, posto o tome i pitate: potpuno je neistinita Kostunicina izjava koju citirate “da je sadrzina razgovora koji su vodjeni sa Gavrilovicem ‘dostavljena republkickom Javnom tuziocu’.” Radilo se o necem drugom. Posto su iz kabineta VK tvrdili da je Gavrilovic njima doneo dokaze o sprezi vlasti i mafije, republicki tuzilac je pozvao gospodu Nalica i Bulatovica na informativni razgovor u Upravu kriminalisticke policije, da ih saslusa o tome o kakvim se to dokazima radi. Na tom saslusanju, 21. avgusta 2001 godine, Nalic i Bulatovic morali su da priznaju da Gavrilovic nije doneo nikakve dokaze. Dakle, DSS je bio prinudjen da pred javnim tuziocem prizna da je prica o dokazima – lazna.

      • Ако је тачно ово што каже Светлана Стаматовић, могуће је да је несрећни Гавриловић управо донео причу о вези Коштуничиних са овима које она помиње, те да у тој причи није имао све коцкице – што га је и коштало главе; онда је то још само додатно искоришћено да се за оно што ДССовци раде, као и за убиство Гавриловића, оптужи покојни Ђинђић?

        • avatar

          ranko, upravo to! gavrilovic je previse znao o nalicu i bulatovicu. zato kostunica nije ni insistirao da se razresi ubistvo gavrilovica

      • Gospodine Popovicu najiskrenije se zahvaljujem na razgovoru, pretpostavljao sam da je kao i gotovo uvek u svojim nasupima Kostunica mahao praznim argumentima, ustvari prostije receno najbrutalnije je lagao sa punom svescu i znanjem da brutalno laze.
        Samo sam zeleo da proverim to znajuci da ste u to zasigurno upuceni.

  24. avatar

    .
    KOŠTUNIČIN REŽIM ŠTITIO ZLOČINCE

    Povodom priznanja tužioca da je Koštuničina vlast sprečila istragu o sastanku Jočića, Bulatovića i Legije

    04.09.2010.

    Tužilac i funkcioneri tadašnjeg MUP-a konačno su javno priznali da je izričitom naredbom moćnika Koštuničine vlasti zaustavljena istraga o sastanku Jočića, Bulatovića i Legije u noći njegove predaje, a po prijavi koju je 2006. godine podneo LDP.

    LDP traži da se odmah postupi po toj prijavi koja je danas ključni osnov za utvrđivanje političke pozadine ubistva Zorana Đinđića.

    Najzad su obelodanjeni dokazi koji pokazuju koliko je LDP bio u pravu kada je godinama govorio da je Koštuničina vlast od Srbije napravila zaštićenu zonu za najgore kriminalce pružajući im aktivnu državnu i političku zaštitu. Neprekinute veze Legije sa pripadnicima tog režima uvek su postojale, bez obzira da li se Koštunica nalazio na poziciji predsednika SRJ ili premijera Srbije.

    Izjava tužioca potvrđuje i iskaze Aleksandra i Miloša Simovića koji su nedavno progovorili o političkoj pozadini ubistva i kontaktima zločinačkog udruženja sa saradnicima Vojislava Koštunice, pripadnicima vojske, službi bezbednosti i članovima antihaškog lobija.

    Kao što je Legija pre šest godina ukazao na te veze, pa je Bulatović poslao BIA da zaustavi istragu i ukloni postojeće dokaze, tako danas Simovići potvrđuju kompromitujuće kontakte, govoreći čak i o planiranim političkim likvidacijama, kojima su nameravali da dovrše posao započet 12. marta.

    Ne smemo da propustimo veliku priliku da društvo konačno sazna zašto su Koštunica i oni kojima su on, Jočić i Rade Bulatović komandovali zloupotrebili vlast da bi sakrili istinu o ubicama Zorana Đinđića koje su iskoristili za dolazak na vlast. Kroz novi postupak politika zločina konačno može da bude slomljena, a njeni protagonisti kažnjeni.

    Država mora da otvori istragu i poveže dokaze, a krivce, bez obzira na funkciju koju su imali, izvede pred sud i kazni. Građani Srbije imaju pravo na punu istinu o 12. martu i kažnjavanje svih koji su pružali pomoć ubicama.

    Ključno je da i vlast dozvoli da istragu i postupak vode tužioci i sudije koji su od početka imali hrabrosti da, uprkos pritiscima, gone i izreknu presude neposrednim ubicama premijera Đinđića. Sada im treba omogućiti da taj posao zaokruže.

    Za nas je bilo očekivano da Koštunica učini sve da sakrije političku pozadinu ubistva, ali zato ne sme ćutati današnja vlast. Od nje i reformisanog pravosuđa očekujemo da stvore uslove za sudsku potvrdu onoga što LDP tvrdi godinama.

    LDP smo stvorili i zbog potrebe društva da se utvrdi istina o 12. martu i nećemo ćutati ako slučaj bude marginalizovan tako što bi država izbegla svoju obavezu omogućavanja pravosuđu da slobodno i profesionalno obavi ovaj posao.

    (sa sajta LDP-a)

  25. avatar

    Postovani g.Popovicu,
    Zeleo bih ovom prilikom da dam podrsku gospodji Mili, gospodji Gordani, Vama i svima koji ulazu napore da se rasvetli pozadina atentata na premijera Zorana Djindjica.
    Kao sto je napisao jedan od blogera, i ja takodje zivim za taj trenutak kad ce se napokon obelodaniti ta strasna istina a inspiratori, odnosno organizatori naci u zatvoru.
    Verujem da smo svi mi koji pisemo na ovom blogu vrlo dobro znali sta je bio cilj Kostunice i “srpskih patriota”citaj ( akademici, popovi, dss, srs,sps,vojska,tajkuni,mafija ). U stvari od svih njih je stvorena interesna grupa, a svaki clan te grupe je imao neke svoje interese i kalkulacije. Uklanjanje Djindjica sa politicke, a ispostavilo se i zivotne scene, je vratilo Srbiju upravo tamo gde su oni hteli. U stvari jedan pripadnik te interesne grupe ,a to je Amfilohije, je i sam objasnio sta je bio njihov cilj i to na sahrani premijera.
    Nadam se da ce ova krivicna prijava pogurati Srbiju da se vrati tamo gde je Zoran hteo da je odvede.
    Moram da kazem i to da mi je neopisivo zao sto je Zoran nesebicno davao svima nama, odnosno Srbiji, celog sebe i sve sto je mogo, a ta Srbija ga je ubila samo zato sto joj je zeleo najbolje.

    • avatar

      Dragi Zivojine, u pravu ste da je uklanjanja Djindjica sa politicke i zivotne scene vratilo Srbiju upravo tamo gde su oni i hteli. Mislim da se to u prvom redu odnosi na Djindjicevu viziju Srbije u Evropskoj Uniji. Pisao sam o tome i ne bih hteo da se ovde mnogo ponavljam, ali kada je Djindjic dosao na vlast, vec su bila propala dva jedina koncepta Srbije: Velika Srbija i Jugoslavija kojom bi Srbija dominirala. Djindjic se takoreci nasao na politickoj ledini. Zemlja je ostala bez bilo kakvog drzavnog koncepta, a on je objavio i zastupao novi, u skladu sa vremenom i medjunarodnim okruzenjem – Srbija u Evropi. Kada je ubijen, nova vlast, sa Kostunicom na celu, pala je u regresiju (opstruiranje i nipodastavanje toga koncepta). Iz cinjenice sta se u politici zemlje dogadjalo posle ubistva, dozvoljeno je zakljucivati i o uzrocima atentata i o onima koji su ga prizeljkivali a mozda i narucili.

  26. Ukoliko tuzilastvo pokrene slucaj, vazno je da se u okviru istrage nikako ne zaborave,(pored hijerarhijski glavnih) i tri kljucne osobe za “politicku pozadinu ” ubistva Zorana Djindjica, a koje se retko pominju
    Ljiljana Nedeljkovic, organizator kabineta i savetnika. Kljucna osoba u koordinaciji Vojske, DB-a i kriminalaca. Organizator “Afere Gavrilovic”, “Pobune”, ” Pisama Ljilje Buhe”……i naravno “12 marta”.
    Aleksandar Tijanic, kljucna osoba u realizaciji prvog dela plana “eliminacije Djindjica”, da se kroz medije javnost pripremi da ce to ubistvo biti ” mafijaski obracun”. Pored toga iz licnih razloga bio je glavni spiner zla o Djindjicu u kabinetu VK.
    I Gradimir Nalic, koje se retko pominje, a u svim ovim kriminalnim radnjama imao je kljucnu ulogu. U kabinetu da izvrsava naredjenja LJN, kao sto je bio “razgovor sa Gavrom” na dan ubistva, pa onda javljanje medijima da je ubijen jer je “doneo dokaze o korupciji Djindjica”. Glavni je bio i oko ” Upada u Biro”, kontakata sa Radetom Markovicem itd. Posle ubistva, on je advokat Aca Tomica i Rada Bulatovica u “Sablji”, VK i DSS-a u specijalnim slucajevima.Odmah po formiranju vlade VK, Nalic dobija ekskluzivno pravo na otvaranje agencije za obezbedjenje (privatne vojske DSS-a) u koju zaposlajva najurene “beretke”, “skorpione”, “vukove”….Pored toga dobija zadatak da opstruise sudjenje, sireci razne teorije o ubistvu. O tome je javno svedocio i G.Svilanovic 15 maja 2004 na HRT 1, kome je te “teorije”, preneo novinar D.Anastasijevic koga je Nalic kontaktirao. Nalic je i osoba koja je adv. B.Kjganic bila kontakt osoba izmedju J i B u pokusaju nagovaranja Bagzija na lazno svedocenje za “status”. Nalic je glavni covek u koordinaciji vlast – legijina odbrana. Odustajanje od istrage protiv Ace Tomica (u slucaju sudjenja jatacima Ratka Mladica) direktna je posledica “uloge” Grade Nalica, koji se pojavio kao advokat Aca Tomica i posetio tuzioca bas na dan svedocenja AT u sudu iako je advokat AT bio Svetozar Pavlovic. Tuzilac je naravno odustao od gonjenja AT. 13 i 14 decembra 2006 hvalio se u zgradi Spec. suda pred mnostvom advokata (nisam siguran da li je bio SP, ali mislim da je bio Rajko Danilovic) da je sa tuziocem Radovanovicem “dogovorio” sve oko Kajganicke i Milivojevica i zahteva o objavljivanju transkripata. To je bilo neposredno po svedocenju D.Milenkovica koji je potvrdio da su ga i Milivojevic i Kajganicka nagovarali da lazno svedoci.
    itd itd itd
    Ne zaboravite ovu trojku !!

    • avatar

      Zorane, u pravu si u potpunosti. Ne smeju se zaboraviti i ostali pomagaci kojih nema u krivicnoj prijavi. Valjda ce sudjenje ovima koji su na KP dovesti i do ostalih.
      Aleksa Tijanic je mozda jedan veoma vazan clan interesne grupe i imao je kljucnu ulogu u pripremanju javnosti na ono sto je trebalo da se dogodi 12.Marta 2003. godine.
      Ali ne zaboravimo da je on jos uvek na tom mestu i da jos uvek utice na javnost. On plasira pricice narodu i intervjue kao sto je ovaj sa Mongomerijem na primer. Svake godine na godisnjicu atentata sa njegove televizije se poruci narodu da je Djondjic u stvari dobio sto je trazio.
      Ne zaboravimo Aleksu i ostale zaboravljene.

    • avatar

      kad rekoste nalic:

      Brza privatizacija u Srbiji

      Nakon donosenja novog zakona o privatizaciji, negde 2001. u red za prodaju stala su interesantna preduzeca kao sto su “Sevojno Valjaonica Bakra”, „Luka Dunav Pancevo“, „Carnex“, Pekarska industrija “Klas”, Ugost. Pred. “Stari grad”, “Zeljezara Niksic”i jos neke. Ove firme navodim zbog toga sto je za njih bio zainteresovan gospodin Boris Birnstajn, tj. njegov zet, Alexandar Snajder.U privatizaciju se dakle odmah ukljucila of sor kompanija “Midland Resourcing Holding”, ciji je zvanicni vlasnik Aleksandar Snajder, kupivsi sva ova gore navedena preduzeca. Treba napomenuti da su “Valjaonica” i “Klas” kupljeni sa gospodinom Drakulicem u saradnji. Privatizacija je izvrsena po ugledu na Ukrajinsku, bila je brzopotezna,sa obezbedjeno niskim cenama targetiranih firmi i postupkom slicnim onom u Ukrajini. Obzirom na nacin poslovanja i iskustvo tasta, sa kojim je mogao racunati, gospodinu Snajderu je bilo veoma vazno da stekne u zemlji uticajne prijatelje. Gospodin Snajder zeleo je da pokaze da je dostojan svog velikog ucitelja, pa je odabrao uticajne ljude koji su mu pomagali sve do njegovog naprasnog odlaska iz nase zemlje, i prodaje kupljenih preduzeca. U kakvom su polozaju sada te firme, to ostaje novim vlasnicima na brigu. Sta se dogadjalo u ovim firmama za vreme dok je “Midland” upravljao njima? O tome bi mozda vise podataka imalo Javno tuzilastvo, ali se podaci o tome brizljivo cuvaju. Ono sto se zna je da su sa ovom kompanijom tesno saradjivali u vremenu (od 2001 – 2007) gospodin Drakulic, (do razlaza sa Kostunicom), gospodin Gradimir Nalic , prvi advokat kompanije, gospodin Rade Bulatovic savetnik gospodina Kostunice (inace je imao i licne prijateljske kontakte sa gospodinom Snajderom).
      2001-e godine kada je gospodin Rade Bulatovic bio savetnik predsednika Vojislava Kostunice, ubijen je radnik DB – a Momir Gavrilovic, cije ubistvo do danas nije rasvetljeno. Pre svoje tragicne smrti bio je u kabinetu Predsednika, da bi ga obavestio o prodoru organizovanog kriminala u Srbiju te o rastucoj korupciji. Razgovor je obavio sa gospodinom Gradimirom Nalicem, i Radetom Bulatovicem, koji su bili prisutni, saslusali Gavrilovica, a zatim su, kako su kasnije naveli, preneli Predsedniku sadrzaj ovog razgovora. Kao sto je poznato Gavrilovic je istog dana nakon ovog sastanka ubijen.
      Gradimir Nalic je bio advokat “Midlanda i zajedno sa drugim advokatom Draganom Mrakovicem zastupao je interese kompanije u svim slucajevima znacajnim za kompaniju. Rade Bulatovic, koji je imao i licne prijateljske kontakte sa Snajderom, kao savetnik Predsednika, a kasnije kao sef DB-a bio je neophodan Snajderu da bi se prikrilo poreklo novca koji je dolazio iz Svajcarske kompanije “Seabeko’, te da bi gospodin Snajder mogao da u Srbiji prikrije svoje saradnike za kojima je FBi raspisao poternicu zbog visemilionskih prevara. Poslednja tvrdnja odnosi se na Aleksandra (Sasu) Dzedetsa gradjanina Kanade , koji je pod okriljem Snajdera, dok je FBi tragao za njm, vrsio funkciju komercijalnog direktora u Carnex – u i bezbedno se setao po Srbiji. Uhapsen je u iloku od strane hrvatske policije, u trenutku kad je pokusavao da na jednom manjem prelazu ponovo udje u Srbiju. Bio je u automobilu koji je vlasnistvo Carnex–a sa sluzbenim vozacem.
      http://www.borca.org/forum/viewtopic.php?f=19&t=1224

      • avatar

        Svetlana, prava adresa za ovo sto citirate jeste Verica Barac i njen Savet za borbu protiv korupcije.

    • avatar

      Zorane, jos jednom zahvaljujem, nadam se da jos uvek stoji ponuda za svedocenje.

  27. avatar

    Dragi prijatelji, postavio sam novi post.

  28. Malo kasno za post na ovu temu, ali ipak:

    Hvala Vesni Pesić za tekst i hvala Srdji Popoviću sto nam je omogucio diskusiju.

    Dopada mi se termin „manastirska“ jer odražava apsurd aktuelne politike.

    Po mom razumevanju, termin „manastirska“ označava nešto što je vanvremensko, ili u najmanju ruku, nešto što traje kroz vekove.

    U isto vreme, svedoci smo destruktivne politike, čiji bi moto mogao da glasi „posle mene nije bitno“.

    Kako se tom „posle mene nije bitno“ politikom obezbedjuje trajanje kroz vekove ?

    Kad bi samo od te projekcije koja je napravljena UNAZAD (ka dalekoj istoriji, mitovima, zavetima i sl.), mogli da napravimo projekciju UNAPRED (ka narednim generacijama i njihovom boljitku), dve Srbije bi se lakše razumele, a nove generacije bi im na tome bile zahvalne.

    Po mom misljenju, ova projekcija UNAPRED je u samom fundamentu politike Zorana Djindjica.

  29. avatar

    Srecno!

  30. avatar

    Ja od političara ne očekujem puno.Jer šta očekivati od onih koje na pomen lustracije kažu “a skim ćemo da pravimo vladu?”Možda i iznenade ali ja sa tim ne bi računao.
    Uostalom da li je taćno da je Boris Tadić bio dva puta na suđenju? Jednom kad je izricana presuda a drugi put kad e svedočio Verulović. O izjavi koju je dao posle presude , bolje i da ne govorimo

  31. “tokom debate na ovom blogu bilo je pitanja zašto nam se ne pridruže i oni političari ili javne ličnosti koje sa nama dele želju i nadu da se rasvetle sve okolnosti oružane pobune iz novembra 2001, a time i same političke pozadine atentata na Premijera. ”

    Drzim da je vrlo indikativno sto se ovom pozivu na JAVNU diskusiju nije odazavao ni jedan (brojem 0) od nasih javnih poslenika (politicara), dok se broj ostalih ‘javnih licnosti’ sveo na g. Vesnu Pesic (izvinjavam se ako sam i jednu ‘javnu licnost’ zaobisao u brojanju).

    Bojim se da je vidljivo odsustvo elite (sto god mislili o njoj) na ovom blogu samo zlosutno predskazuje konacan ishod ovog pravno-policko-istorijskog spora.

  32. Evo dva dobra svedoka… Druzili su se odavno… Ovo je iz 1989, cuveni ”Vukov sabor”, koji je koriscen za trovanje naroda nacionalizmom.

  33. i naravno – Voja…

    A u Vojinom stabu, tu su i: Zorica R., Risto R., Rade B., Aco T., Aleksandar T., Gradimir N., Dragan J., Aleksandar N., Dobrica C., Matija B., Olja B., Dejan M., Zoran S., Kosta C., Brana C., Ljiljana U. S…

    Velika vecina njih nikada nije ni saslusana. Niti jednom.

Sorry, the comment form is closed at this time.